Prijava
  1.    

    Volim bele, ali vrele

    Još jedna parola, protiv nametnutih standarda današnjice. Protivljenje stavu prosečnog muškarca, da je jedno veče sa meleskinjom, tamnoputom, kvarcovanom, ili crnkinjom, bolja od rotiranja svih učenica iz odeljenja četvrte godine srednje škole, smera medicinska sestra-tehničar. Ne, nije bolje, jer ne greje sunce tuđeg neba kao što greje naše sunce, najslađi je plod kruške koja je rodila u dvorištu iza kuće, a sveža pogača je bolja od zagorelog tosta.

    Kako je za prosečanog muškaraca žena tamnog tena egzotika, apstrakcija, i afrodizijak, smatra je idealnim poklonom upakovanim u još lepšu foliju. Ona je za njega, ono što je otpuštenom radniku "Srboleka" iznos od devet hiljada dinara, samo konpresovan u novčanicu od sto eura, što mu dodaje poseban sjaj i šmek. "Crnkinja, brate" je za lika iz lokalne kladionice, predzgradnog blejača ili radnika na trafici, isto što i titula sultana za Iznoguda, angažman u Ukrajini za fudbalera prve lige Srbije, prelazak cenzusa za članove Građanskog saveza Srbije, i seme za gladnu pticu. Gore navedeni parola, predstavlja stav onih koji se dive predivnim, ali i pristupačnijim "Snežanama".

    Mare: Brate, bi odradio ti Opru Vinfi?

    Pera: Si normalan? Onu debelu, rasformiranu tetku? Pa ne bih čitao ni knjige knjige koje preporučuje. Imam fobiju da šteka Smit i Veson revolver u mindži.

    Mare: A kao ne bi je? Da ti dođe i kaže ajm tajrd of juzing tehnolodži, i da 'oće da se popneš na nju, a, a? Brate, kako ne bi? Pa, crnkinja je crnkinja!

    Pera: Neka hvala. Ja volim bele, ali vrele.