
Izraz koji koristimo kada određena persona vrši radnju koju bi smo mi želeli da vršimo. Ovom rečenicom indirektno iznuđujemo stvar koja se nalazi u posedu dotične osobe.
Vlada proždrljivo jede palačinku plazma-eurokrem, a Miloš pored njega sedi i posmatra ga. Prevrće po dzepovima, traži pare, guta pogledom palačinku.
Miloš: Znaš brate, volim i ja palačinku
Vlada:Rođo gladan sam ko vuk, idi otrči kupi sebi, šta si nagrnuo na mene, daću ti tanjir da oližeš
Miloš: bezkintos druže, nema para, mast i alevu da mažem na lebac i da pevam
Vlada: eee, nema para nema palačinka
Miloš: auuu brate koja si stipsa jebote, ništa ostavi mi tanjir kad završiš, da opletem po njemu jezikom
Vlada: e da znaš da hoću, volim te ja ko da si mi rod rođeni
Miloš: fala ti brate, fala udeli sirotinji
Vlada: ajde zezam te dzigljavi, uzmi griz ali nema više od toga, od usta odvajam za tebe
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ео овде, није ненамерна грешка већ незнање. Бисмо...
Тражи модовима дисправе то.
може+