Izraz koji koristimo kada određena persona vrši radnju koju bi smo mi želeli da vršimo. Ovom rečenicom indirektno iznuđujemo stvar koja se nalazi u posedu dotične osobe.
Vlada proždrljivo jede palačinku plazma-eurokrem, a Miloš pored njega sedi i posmatra ga. Prevrće po dzepovima, traži pare, guta pogledom palačinku.
Miloš: Znaš brate, volim i ja palačinku
Vlada:Rođo gladan sam ko vuk, idi otrči kupi sebi, šta si nagrnuo na mene, daću ti tanjir da oližeš
Miloš: bezkintos druže, nema para, mast i alevu da mažem na lebac i da pevam
Vlada: eee, nema para nema palačinka
Miloš: auuu brate koja si stipsa jebote, ništa ostavi mi tanjir kad završiš, da opletem po njemu jezikom
Vlada: e da znaš da hoću, volim te ja ko da si mi rod rođeni
Miloš: fala ti brate, fala udeli sirotinji
Vlada: ajde zezam te dzigljavi, uzmi griz ali nema više od toga, od usta odvajam za tebe
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.
Ео овде, није ненамерна грешка већ незнање. Бисмо...
Тражи модовима дисправе то.
може+