
To je stadijum u razvoju svake mlade ljudske individue. Shvatanje da ste taj stadijum dostigli nastupa u trenutku kada te iz potaje, mučki, zvizne saznanje da više nemaš čistog posuđa. Neki ga transcedentiraju, preobrativši se u odraslu osobu, dok drugi pribegavaju različitim frojdovskim mehanizmima odbrane od pranja suđa.
- Nije ovaj tanjir toliko prljav...
- Ionako je već bila kafa u šolji...
- Ako budem jeo pomalo, mogu da koristim ovu tacnu od šoljice za kafu, fi 2cm, pa da seckam parčiće suvog mesa na njemu...
- Skuvala bih ti kafu, al' nemam ni čistu džezvu, ni čistu šolju...
- Da, danas ću definitivno jesti nešto u gradu...
- Šta se to tako ogavno oseća..?
- Sudopera? Ja to imam? A gde je..?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
dobre su ti definicijeee, ne mogu na svakoj da pisem komentar, MRZI ME! :))))