
Južnjački izraz koji opisuje igru mačke i miša. Kad zajebavaš nekoga, a on nije ni toga svestan, pa se jadan smeje tome i odobravajuće klima glavom, šaljući ti signal kako je fora mnogo dobra. Jebe pa slaže na gomilu. Kao Mesi Pepea, stim što je rizik od povrede ukoliko balvan shvati poentu ekvivalentna šansi da Pepe izvadi hilti bušilicu i njom krene da juri Mesija po terenu. Dakle, latentna opasnost.
- Nego, presvetli efendija, ako biste mogli da mi date 200 prasića, evo samo da premostim, ja bih vam sve to naravno vratio!
- Vidi, ovaj, Gruj'ce, kaldrma nema fuge....
- Ali efendija, ja bih vam mogao dati Stojana!
- Kog Stojana?
- ONOG Stojana.
- Aaaaa, Stojana. Pa znaš, pa znaš li šta ću ja tom čovjeku radit kad ga uhvatim! Joooj. Pa on mene levati, ko zadnjeg papka, svako proleće kad ga ga krenem ganjat pošumi!
- Znači, daćete mi prasiće?
- Čuj, ovaj Muj'ce... dać'ti krmke. Što će meni krmci... ali ako me zajebeš...
- Neću efendija, pa znaš ti mene!
- Znam, zato ti i govorim! Aj sad sikter! Mrš! Sikter!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.