
Normalno da nekad prevarim nekog. Zajebi ti to šta sam se sa kim dogovorio, eto, sad mi bolje ovako i ćao, kraj priče. Nema tu šta ko da se ljuti. Jesam ja rekao da to neću uraditi, ali vidiš, bolje mi da hoću. Zato što ću onda imati više, uživati, pojebati.
Ljudi to razumeju. To je normalna stvar. Nije problem da nekoga ojadiš za ličnu korist, podrazumeva se. Al' ako to uradiš tek tako, e jedino tad se postavlja pitanje za čijeg kurca zdravlje si to uradio.
- Znam, Boki. Jesam ih ja venčao, ali video si kuminu sisu.
- Ma jasno, buraz. Ko ne bi?!
- A snašao sam se i za ono... znaš onaj moj džak. E, pa, pozajmio sam od kuma golfića, ubacim mu džak i pozovem muriju. Bolje mi da on odleži, a još mu dugujem i par somića od pre.
- Hehe, fino si to smislio.
- A onda sam se sa njegovog telefona prijavio na sve moguće SMS servise. Nabiće mu račun, ima kuću da mu oduzmu dok izađe, haha.
- Pa za čijeg kurca zdravlje si tu uradio?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.