Nije sve tako crno, ima i bijelih polja, je l' da ?
Al' idemo redom. Znate li onaj osjećaj kad mislite da je Bog otkopčao šlic, izvadio svoje njihalo i počeo da vas tušira žutom bojom ? A ne, još ni dotle nismo došli, idemo još malo u nazad.
Kapiram, prvo sam sa Dejanom pričao o koncetracionom logoru u Bileći, jebeš mi mater ako znam zbog čega, onda je neko pozvonio na vratima. Drug me zove da s njim odem po cigare, ajde idemo.. Sjećam se , zatim, iskeširo je za dvije limenke ultra enerdžija, izgleda da mi tečnost nije dobro pala, stig'o sam kući sa odvratnom mučninom, sjećam se kako su mi se centripetalnom silom crijeva okretala u stomaku, dogegam se do kompa, probam da prelistam forum, al' ne ide, odem na čet kad tamo dežurne smaračice pričaju o dijetama.Zajebi, prebacio sam se na drugi tab, na jutjubu spičio neki eks ju rok od sedam sati jer mi je trebala droga, al' ne shvatite pogrešno, u poslednje vrijeme su Azra,Čorba i Električni orgazam bili moji narkotici. Ti su me zvuci pratili narednih sedam sati, te sam zvuke strpao u vene.
Nisam se ni presvukao a bacio sam se na krevet, imao sam strašne tripove, moronu, probudio sam se posle,cirka, petnaest minuta, i četvoronoške se odgegao do kupatila.Zagrlio sam wc šolju k'o da je bila Sandra Afrika, otvorio se ko Pandorina kutijao i iskašljao najodvratnije izbljuvke koje sam vidio u životu, samo je Džek Sperov mogao da shvati kako sam se osjećao, al' kapiram da ni Krakenov dah nije bio toliko odvratan. Dobro, kunem se moronu jedno pet minuta je kapalo iz mene, povraćao sam ko kurva kojoj je Bora Drljača naplatio da mu jezikom izmasira prste na nogama.
Krevet mi nikad u životu nije bio dalji, šahovska tabla mi nikad u životu nije bila bliža, zajebi, što ne prespavam u kupatilu ?
Eto tako, nije prošlo ni godinu dana od smrti dva najveća čovjeka koja sam upoznao, nisam se ni nadao da ću da ih vidim ponovo.Poslednje čega se sjećam iz rial lajfa je bilo da sam zurio u bijele kupatilske pločice, pogled mi je bio sve manje fokusiran i bacio sam se u san.
Uh, sve me je probadalo, i mučnina i bol, k'o da sam popio litar tečnog esida, no dobro, ušao sam u vrlo poznatu prostoriju. Koračao sam polako, ali nisam vidio pod od magle koja mi je oblizivala članke, otvorio sam vrata i u nevjerici počeo da se štipam.Za stolom su bili moji đedovi:
-Ode ti dama, sad si gotov..
Brate, igrali su šah, dva poštena starca, pardon, dva pošteno upokojena starca igraju šah i raspravljaju se oko toga ko je varao. Ja stojim i gledam, oni na mene ne obraćaju pažnju:
-Priznaj da si ukrao pijuna..
Ja i dalje ne mogu da vjerujem. Možda je to bilo u snovima ali opet je trajalo dugo. I ništa nije moglo da se desi, ja sam ih dozivao, oni nisu obraćali pažnju na mene, pogledi su im bili fokusirani na šahovsku tablu.
Otvorio sam oči, čudno da me je zaslijepljelo svjetlo koje se probijalo kroz roletne, jesen je, svu noć je padala kiša a sad Sunce ?
Pogledao sam samog sebe, bio sam odvratan,povraćao sam po majici, po tepihu..Eto, moronu kakve sam tripove imao, i odjednom sam počeo da mislim na sve koje sam izgubio, mislio sam i na one koje imam ali ih gubim, mislio sam na malu Lini koja je trebala da "svari" neke jedva izgovorene rečenice. U tom trenutku sam popustio, plakao sam. Plakao sam i bio sam crven u licu,bilo mi je hladno i ležao sam pored ispovraćane šolje.Jecao sam ko najobičnija vagina, muškarci ne plaču ko vagine ?Eto, tu smo stali, u tom trenutku Gospod otkopčava šlic i na mene počinje da kapa žućkasta kiša.Osjećam se jadno i nemoćno, nisam više za šahovskom tablom, mislio sam na moju malu Lini, mislio dugo i plakao.
Otvorio sam vrata i ponovo četvoronoške vukao svoje tijelo do kreveta, u prolazu sam obratio pažnju na risiver u dnevnoj sobi,zeleni brojevi su pokazivali 05:43. Smrznut ko pička stiskam pesnice. Gurnuo sam vrata od moje sobe, uh , izgleda da je na red došao instrumental od Crnog leptira. Kako sam bio pogođen, ajde probaj da se staviš na moje mjesto, moronu, bukvalno sam imao osjećaj da i mene ko i leptira ubija "njene" svjetlosti sjaj.Popeo sam se na krevet, ko me jebe, spavao sam.
Eto tako, nema ovo nikakve veze sa defkama, možda je i za groblje, ovo je ispovjest, priča o ratu između crnih i bijelih, idem sad da operem zube još osjećam odvratan miris u ustima.
Kako bih voleo da si tu, grad je tako tužan a ti si s one strane, ove su kuće tako ružne.
O, kako bih voleo da si tu.
