Prijava
  1.    

    Zablude o životu u inostranstvu

    Što se tiče putovanja u inostranstvo, svima nam je dobro poznata situacija u poslednjih dvadeset godina - nekada iz zemlje nije moglo da se izadje, nekad je bila potreba gomila papira, potvrda, čekanje u redu ispred ambasade po nekoliko dana, čelični živci i sreća pa da konačno dobiješ vizu. Danas su nam granice za većinu zemalja konačno otvorene, ali većina ljudi nema novca ni ovde čestito da živi, a kamoli da se bahati u nekoj drugoj zemlji.
    Kao posledica toga, velika većina gradjana naše zemlje je inostranstvo videlo samo na propagandnoj televiziji, ili su im o životu preko pričali gastarbajteri koji bi povremeno došli. Posebnu sreću imali bi oni koji su u inostranstvo odlazili na maturske ekskurzije, ali dosta njih se po povratku uzdizalo fantomskim pričama.
    Kao rezultat svega toga, dobila se jedna iskrivljena i neistinita slika, kako se svuda živi puno bolje, kako ljudi uživaju i kako je u Nemačkoj ili Francuskoj raj..
    Istina, njihove zemlje nisu bile bombardovane, mladi nisu ginuli po raznim besmislenim ratovima, nisu imali hiper - inflacije, i nisu strepeli da će ih smrt sačekati iza nekog ćoška. Imali su struju, vodu i grejanje, ali daleko od toga da je tamo savršeno:
    Većina zemalja Evrope je u kreditima i dugovima do guše. Plate im jesu velike, ali visoki su i troškovi života, kupuje se na kredit i špara gde god je moguće. Nemoguće je ne platiti struju po tri meseca, izlazak u grad te košta puno više nego ovde, ne možeš da opališ roštilj ispred kuće..Ljudi rade prekovremeno i naporno, u sve većim su govnima zbog priliva jeftine radne snage, u hroničnoj su depresiji i, polako ali sigurno, prestaju da bivaju srećni što žive u svojim zemljama..

    - Jebote kako bih voleo da sam sad u Beču..Jova i Stevica došli juče, voze merdžana, stariji ali jebiga merdžan je to! Kažu da karaju crnkinje po Prateru i piju ko smukovi, a znaš kakve su im diskoteke..A i doneli su brate para, ovde se zajebavaju svako veče..

    - Jebali te i Jova i Stevica! Lome kičmu dvanaest sati dnevno na gradjevini, žive njih petorica u trideset kvadrata, kupe sve što je džabe, svako jede svoju hranu i odvajaju od usta da bi se ovde kurčili pred seljanima. Karaju dobre ribe? Padaju im pare sa neba? Ma da..