
Recenica koja se u Srbiji pominje svakog dana kroz istoriju.
Zadnje vreme doslo, kad moram da svercujem cigare, nemam semu za benzin.
Zadnje vreme doslo, da onaj smesni vozi BMW a ja Stojadina.
Zadnje vreme doslo, kad moram i ja da ustajem u 6 za pos'o.
Zadnje vreme doslo, kad ja kupujem patike jednom u godinu dana.
Zadnje vreme doslo, mora da se stedi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
poslednje matori... poslednje... ne moze se reci da je nesto zadnje, ako to ne moze biti i prednje (prednje vreme, nikako...)
Фора и јесте у томе што сви кажу ЗАДЊЕ, а не последње. Зна и аутор шта је правилно, али већина народа не зна. Зато је и у народу одомаћена узречица: ЗАДЊЕ време дошло, а не: ПОСЛЕДЊЕ време дошло.