Neočekivana, ali sveprisutna sposobnost uma
da olako prenebregava očigledne dokaze svoje inferiornosti
nad činjenicama i dokazima.
- Da li je belo belo?
- Nije!
- Zašto?
- Zato što je jedno belo, a drugo crno!
- Ali, pokazao sam ti samo jednu boju - belu, i pitam te
da li je belo belo?
- Jeste, belo je, ali u negativu je crno.
- Dobro, ali da li je trenutno belo?
- Jeste, pod uslovom da ga ne gledam u negativu.
- u redu, možeš li na trenutak da isključiš negativ iz svoje svesti
i da mi kažeš koja je ovo boja?
- Nešto između bele i crne.
- Nemoguće! Da li ti to mene zajebavaš?
- Veruj mi, zajebavam te a da toga nisam svestan.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Бело је боја?
;-)
Тако је доживљавам у овој причи, иначе
добро нам је познато да бело и црно нису боје :)