Neočekivana, ali sveprisutna sposobnost uma
da olako prenebregava očigledne dokaze svoje inferiornosti
nad činjenicama i dokazima.
- Da li je belo belo?
- Nije!
- Zašto?
- Zato što je jedno belo, a drugo crno!
- Ali, pokazao sam ti samo jednu boju - belu, i pitam te
da li je belo belo?
- Jeste, belo je, ali u negativu je crno.
- Dobro, ali da li je trenutno belo?
- Jeste, pod uslovom da ga ne gledam u negativu.
- u redu, možeš li na trenutak da isključiš negativ iz svoje svesti
i da mi kažeš koja je ovo boja?
- Nešto između bele i crne.
- Nemoguće! Da li ti to mene zajebavaš?
- Veruj mi, zajebavam te a da toga nisam svestan.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Бело је боја?
;-)
Тако је доживљавам у овој причи, иначе
добро нам је познато да бело и црно нису боје :)