
Centralno mesto okupljanja (uglavnom prodavnica) u gotovo svakom manjem mestu, da ne kažem selu. Nakon napornog radnog dana, istaknuti seoski alkoholičari dolaze ovde kako bi uz "domaću" i pivo lokalnog proizvođača razmenili stručna mišljanje o dnevno-političkim temama. Najčešće imaju rešenja za svaki problem (bilo da je politički, medicinski, poljoprivredni...), ponašaju se kao da imaju po tri doktorata iz svake oblasti i upoznati su sa svim mogućim i nemogućim državnim aferama i teorijama zavere. Glavni krivac za sve njihove probleme (uključujući grad koji im je uništio papriku) jesu predsednik države (ko god da je u tom trenutku) i Dinkić. Nakon nekoliko tura gorepomenutih pića počinje zasedanje (gore od onog u Skupštini) koje traje do ranih jutarnjih časova tokom kojeg se 90% vremena utroši na psovanje predsednika države i Dinkića, kao i članova njihove šire i uže porodice (seme i pleme).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.