
Kao deca su svi uspeli nešto da ukradu. Svima se nekad javila potreba da i to uradimo. Ovaj poduhvat je isplaniran da svako ima svoju ulogu. Neko će da ugrabi plen, drugi će čuvati stražu, a treći šta god je još potrebno.
- Meni nestalo novca za sličice... Samo tri paketa sam kupio...
- Možemo uvek i da ih ukrademo. Samo sklopimo mali plan i krećemo u akciju. Ova što ih prodaje je ionako glupa k'o noć. Slušajte sad! Ja i ti Miloše ulazimo unutra, a ti Stefane ćeš ostati napolju da gledas hoće li neko slučajno naići. Ja ću je onda nešto pitati da mi dohvati gore sa police, a ti Miloše u tom trenutku zgrabi sličice... I to je to. Kupim nešto od trideset dinara, a izađem još i sa tonom sličica. Ajmo sad. Ekšn!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.