
Ako imaš jedno ime dugo vremena i u jednom trenutku života shvatiš da ti to ime ne odgovara, minijaturne šanse su za to da će te neko ko te poznavao zvati novim imenom.
Bjaše jednom jedan čovek koji je rođen u Bosni. Roditelji koji su ga ostavili kad je bio beba, nazvali su Rifet odmah po rođenju. Kad je imao pet godina, on se odselio u Srbiju sa rođacima i tamo živeo. U Bosnu ga nisu vodili, nikad nije ni izražavao želju da se vrati ili ode bar na letovanje. U Srbiji je kasnije našao ženu, osnovao porodicu, i ostao za života. Sa četrdeset godina shvatio je da nema više ništa povezano sa poreklom svog imena i poželi da ga promeni u Milan. Naravno, promenio ga je, ali niko ga nije zvao Milan, već Rifet. Svi su navikli, a niko nije hteo da menja naviku. I tako bivšeg Rifeta, sada samo neznanci, i oni koji mu zagledaju u ličnu kartu zovu Milan.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.