Prijava
  1.    

    Žalost zbog rođenja sina

    Svaka muška glava bi htela da dobije muškog naslednika.
    Razloga za to je mnogo. Ranije, trebalo je ostaviti imanje nekom sposobnom, koji će znati da njime upravlja i obezbedi egzistenciju porodice, a najveća verovatnoća je bila da će to moći muško dete.
    Danas su, pak, ti razlozi malo drugačiji.
    Prvo, ne mogu da te zezaju kako ti je sin prvog dana eksurzije dao celom odeljenju posle 3 čaše đus-votke.
    Drugo, imaš kome da pričaš svoje jebačkke poduhvate iz mladosti, jebi ga, ne ide da pričaš ćeri kako si čerečio neku sedam puta zaredom dok je ona vrištala ko sanitet.
    Treće, imaš sa kim da pičiš PES, basket, piješ pivo, merkaš komšike, lista mogućnosti ide u beskonačnost.
    Ali, nije sve tako crno belo. Ima muškaraca, koji ne priželjkuju muškog potomka, što se donekle može i razumeti. Živiš sa ženom u 22 kvadrata, radiš po smenama kao portir u pošti i zadnje što ti treba je sin. Ćerka bi se udala i otišla, te gužve nema. Sa sinom je druga priča. Dok je mali, u redu je, ali kad iždžiglja, valjalo bi devojku da dovede na ljubavisanje, a kasnije i ženu, što je u 22 kvadrata nemoguća misija. Kako para nema i neće ih biti, havarija u kući je zagarantovana.

    - Evo, vidi se na snimku i glava, obe ruke su tu, nogice su tu. Srce radi odlično, nema nikakvih problema, imate zdravu bebu. Želite li i pol da znate?
    - Pa ono, može.
    - Da vidim...da, evo ga kure, čestitam, biće sin, prvenac! Čestitam, budući tata, sigurno ste presrećni!
    - A u pičku materinu, sad treba i kuću da mu zidam...