Pojava kod koje komande na računaru silom prilika zablokiraju, tako da ne možemo uticati na već pokrenute programe.
Gledam neku rnjavu, dao mu ga malo više po volumenu i zadubio se. Kasno skapiram da ulazi keva u sobu SVETIJEBEM! Brže na dugme Windows da spusti prozor, ono ne radi. Stiskam ESC hiljadu puta u sekundi ne reaguje. Klikćem na crveni iks da zatvorim stranicu, neće da se zatvori jebem joj skulpture Mikelanđela!! U beznađu besomučno udaram glavom u stari Filipsov monitor, razbijam ga i prskava mi glava. Ali na zvučnicima se još uvek čuje dahtanje. Uzimam zvučnik i razbijam ga sebi o čelo. Padam na zemlju obliven krvlju u polusvesnom stanju. Vrata se otvaraju i neko ulazi...
baba: Sinko, jesi tu?
Ja: hrlj mrrrr
baba: Ne vidi baba sine, a i ne čuje.
Ja: ...popa, zovite popa...
baba: Nema ovde nikog. Izlazi i zatvara vrata.
Dok polako tonem u dubine zagrobnog života zvučnici čudnim okolnostima oživljavaju i kreće sledeći klip.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.