Obaviti tuširanje na brzinu, saprati nečast sa telesine.
Cilj je uz minimalno uloženi trud dovesti higijensko stanje organizma da pređe đuturativno ošacovani najniži društveno prihvatljiv nivo tolerancije. Nisi flafičasto čist, koža ti nije baršunasta posle temeljnog pilinga Dove kupkom, a opet si kudikamo više upicanjen od dlakavog pazuha brkate babe, uparenog pod vunenim džemperom o ilindanskoj žezi u vozilu GSP-a.
Na pijaci, posle pentaestominutnog cenkanja sa Kinezom pazaruješ tri turska sapunčića za 150 dinži, posle pretnje prstom gratis dobijaš konzervu rumunske tunjevine, i popust na CD Zoke Bosanca, prilično fer dil.
Vremena nemaš, ili te još verovatnije boli kurac za teranje mak na konac higijene, ionako znaš da je šansa da ćeš noćas jebati jako mala, a društvo te i onako videlo još i u gorem izdanju.
Fokusiraš se na pazuh, bulju i šiju, lice si jutros sapunjao, nema potrebe da ga pereš opet, a i nećeš da rizikuješ da postaneš metroseksualac. Noge su svejedno daleko od nosnih receptora, menjaš samo čarape.
Ako nekim slučajem smuvaš neku cavulju sa preferencama za 69-ku, jebi mater čitavom upravnom odboru Adidasa što su proizvodnju patika izmestili u Tajland, kako da ti noge mirišu kad ti patike trandže iz Bangkoka spajaju Oho lepkom.
Plaknuti se.
Krajnje selektivno poškropiti vodom najkritičnije delove tela. Sapun poželjan, ali nije neophodan.
Podrazumeva se minimalistički higijenski princip - kakvo tuširanje na brzinu, kakvi bakrači. Obavlja se nad lavaboom, eventualno nad bideom u bolje opremljenim kupatilima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.