
Pitanje koje najviše mrzim da čujem kad zakasnim, a nezaobilazno je čuti ga.
U nedostatku mašte, odgovor ce biti iskren, npr. uspavao sam se.
Ali kad mašta radi može svašta da bude razlog kašnjenja.
Prof: "Žašto kasniš na čas?"
Ja: "Pa znate profesorka, idem ja tako ulicom, proileti mi roda nad glavom, kad ono bombaš samoubica u Rusiji pobio gomilu ljudi, a keva pravila pilav za ručak, i eto,konacno,zbog globalnog zagrevanja ja zakasnio."
Prof: (tajac).. !?!?
Ja: "Šalim se, zakasnio sam na autobus."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ja sam jednom razrednoj rekao "Ma pišite mi neopravdan, samo mi nemojte popovati!"
Najviše mrzim kada kasnim. Ranije za čas. Sada za posao. :(
и да исповест завршиш са: нећу више никад, амин.
наравно да ћеш поново да закасниш кад-тад, наравно да ће мобилни још неки пут да ти зазвони, или да ћеш да причаш на часу, а сигурно да преписујеш. као да смо прваци.
Istina, zato kategoricki odbijam da kazem necu vise nikada!