
Smoki, čips, grisini, plazma keks, jafa keks, sok, voda, žvake, sendvič. Nekada je to bilo parče slanine i komad hleba, možda uz krišku sira ili čak neki paradajz. Ili jabuka ili kruška. Sve ono što brižne majke spremaju svom čedu zausput.
- Sine, u torbi su ti stvari, a u rancu je sve što ti treba zausput.
- Jaoj, baterija mi nije napunjena do kraja!
- I nemoj sve odmah da pojedeš. Treba da imaš za ceo put.
- Kako ću u autobusu bez telefona?
- I podeli sa drugom decom. Nemoj sam da jedeš.
- Ma šta će mi bre to. Nisam ja klinac pa da jedem slatkiše.
- Neka sine, neka. Nek ti se nađe zausput.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Podsetio si me na ekskurziju devedesetih +++++
toto +
Za usput. Hajde, ako je sleng, može i zausput. Zauzput nikako.
Doduše, moglo bi zauzbut, ali to već ima seksualne konotacije. ;)