
Uzvik koji služi da dočara zvuk koji pesnica ostavlja za sobom. Inspirisan je gledanjem filmova u kojima su glavne uloge tumačili Brus Li, Stiven Sigal i još jedan čijeg imena ne mogu da se setim. Koristi se na dva načina: kada hoćemo na šaljiv način da opišemo neki fajt ili kad nekome hoćemo da začepimo usta.
1. primer:
Baja I: „...Počeo tu nešto da mi se širi i onda ti ga ja do’vatim i zdš, zdš, zdš...“
2. primer:
Baja II: „Znači, kako sam je jeb-“
Ja: „Zdš!“
Baja II : „Što, šta sam rek’o?“
Ja (pravim pokret rukom levo-desno kao da teram muvu): „Zdš! Zdš!“
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E, da nije taj kog ne možeš da se setiš, slučajno, Čak Noris? :)))
Zar ne vidiš da se branim ćutanjem?
;-)
Ма, мора да је Чак Норис! Погледај, чак има и пар дефиниција за њега овде. :D
+
PAR? PAAAARRRRRR??????
Da, da, video sam i ja nekoliko komada. Možda bi neke dobre duše trebalo da napišu još koju defku o njemu :)
:)
И на здш, одговарам плусом :-)
Moooore... :-)
ima i kompadre onomatopeja: džikšn!