Za naš narod nešto slično zvoncetu za Pavlovljeve pse. Kada u autobus udje bilo kakva individua sa dotičnim modnim detaljem, kroz autobus,tramvaj ili trolejbus prodje talas panike. Narod se spontano sjati oko automata za poništavanje karata (putnici sa kartama) i oko vrata (slepi putnici koji beže napolje). Svaki razgovor zamire i komunicira se isključivo izbezumljenim pogledima. Ako je još rano jutro, neko će dobiti batine.
Nije bitno zanimanje čoveka koji nosi zeleni prsluk, kao što nije bitno ni da li na prsluku piše GSP, gradska čistoća, nike ili xiang min yin. Fluorescento zelena boja u mozgovima prosečnog korisnika javnog prevoza pobudjuje vekovni strah od kazni, sudskih procesa i nestajanja crvenih novčanica iz novčanika.
Subota veče,u autobus ulaze 4 gradjevinca u zelenim prslucima i sa lopatama. Autobus se automatski prazni.
Baba pored mene progovara:
- Oće ovi da nas biju sa lopate ako nemamo kartu?
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.