Prijava
  1.    

    Živi Bili

    Rođen u Marseju od majke Ludi (Loudi Billi) i oca Veseli (Vessely Billi). Tamo je proveo čitavo detinjstvo. Dok je bio u vrtiću, stalno je imao problema sa vaspitačicama jer je lomio svaku igračku koju je video, a pritom je govorio "Nema veze, kupićete novu".

    Ni u školi nije bolje prolazio. Već u drugom razredu izbačen je iz škole zbog glasnog pevanja narodnjaka ispred kancelarije direktora. U četvrtom razredu je već počeo da pije lozu, a u petom je ponovo bio izbačen iz škole jer je počeo da pijan lomi školski inventar. U sedmom je i treći put dobio šut-kartu jer je uneo pušku u školu. U osnovnoj školi je imao prosek oko 2,30, a u srednjoj se popravio i bio je oko 3,90. U srednjoj školi nije pravio incidente, pa i što bi, jer je preko veze upao u srednju muzičku samo da nauči da svira harmoniku.

    Ovakvu opsesiju za narodnjacima je dobio od babe i dede sa majčine strane, jer su oni srpskog porekla. Svaki put kada bi mu pustili Užičko, odmah bi počeo da skače po kući i da lomi sve pred sobom.

    Otišao je u Škotsku sa 20 godina, jer je počeo da pravi probleme tako što je svakog ko mu nije odgovarao udarao staklenom flašom u glavu. Neposredno pre odlaska bio je pretučen dok nije pao u nesvest, a čim je izašao iz bolnice, smanjio je dozu pića i otišao da igra za Dalilud Siti. On igra levog beka, ali na klupi. Pošto je naučio da svira harmoniku, bivao je i moralna podrška svojim saigračima.

    Veoma je opušten, želi svima dobro i ne voli da upada u probleme. Voli da bude na veseljima, žurkama i proslavama.

    -Ooooo, evo ga Mitke, drug iz osnovne! Pa đe si, kumašine!
    -Ooooo, Mileee, đe si krntijo, sećaš li se kako sam te bio kao klinac...
    -To su bila lepa sećanja... Živi Bili i dugo se veselili!
    -Hvala Mile, nego, ima ferka večeras ovde ispred restorana, pa, hoćeš li na jednu?