Živjeti u prošlosti

Tvoj život je napisan neizbrisivom tintom. Ne postoji mogućnost brisanja prošlosti, prepravljanja grešaka, ili ispunjavanja propuštenih prilika. Kad je trenutak je gotov, vaša sudbina je zapečaćena.

Ali, ako pogledate bliže, uočićete da se tinta nikada stvarno ne osuši na našim iskustvima. Ona mogu mogu da promjene svoje značenje što više gledamo na njih.

Postoje načini razmišljanja o prošlosti koja nisu puka nostalgija ili žaljenje. Neka vrsta ispitivanja koja obogaćuje iskustvo nakon sagledanja činjenica. Boravljenje u prošlost omogućava svjež kontekst koji dolazi vremenom, kontekst koji popunjava sliku; koji čuva uspomenu na životu, a ne samo kao karikaturu sebe. Tako da možete pogledati neko prilično bolno iskustvo, i slobodno nazvati ga po imenu.

Vrijeme je najmoćnija sila u svemiru. Ono može pretvoriti diva u nešto potpuno ljudsko, samo pokušavajući da načini svoj put. Ili ti reći šta ste stvano osjećali prema nekome, čak i ako to niste mogli spoznati u to vrijeme. Ono može staviti tvoje dječačke snove u kontekstu s bremenom odraslog čovjka ili pretvoriti univerzalni koncenzus u jednostavni neugodni hir. Ono može otkriti pukotine u vezi koja se nekad činila savršenom ili zadržati prijateljstvo samo pomoću misli i sjećanja, čak i ako tu osobu nikada nećete vidjeti opet. Ono može okrenuti tvoju najveću sramotu u izvor tvoje najveće moći, ili okrenuti naboj ponosa u nešto beznačajno, učinjeno iz pogrešnih razloga, ili napraviti da ono što ti se činilo kao kraj svijeta izgleda kao normalni dio života.

Prošlost je ipak još uvijek uglavnom prazna stranica, tako da smo osuđeni da je ponovimo. No, i dalje je vrijedna sagledanja ako nas to donosi bliže istini.

Možda to i nije tako loše, živjeti u prošlosti, izgubiti se u zbrci sjećanja, kako bi zaustavio pojednostavljenje vremena, i stavio neku vještinu natrag unutar njega. Možda bi trebali misliti o sjećanju kao obliku umjetnosti u kojem se pravi posao počinje čim se tinta stavi na platno. I znamo da umjetničko djelo nikad se ne može stvarno završiti, samo ga možemo napustiti...