
Živka, u narodu bolje poznata kao Živkica. Pored ličnog imena i nadimka predstavlja stanje (ne)svesti koje te tera (ne mene) da oribaš celu kuću, spremiš ručak i odeš u nabavku i sve to u periodu od šes' do devet izjutra dok ceo iole normalan svet spi. Žrtve živke su većinom mame, tetke, ujne, strine i po koja luda sestra.
Živka napada dva do tri puta mesečno, uvek spontano i uvek nenajavljeno. Nikad se ne zna kad će te snaći!
Tetka (umornim, polusetnim glasom): Celu sam kuću oprala od jutros, dve mašine veša, oribala štokove i prozore, olizala parket...etc. Crče! (ovaj niz ume da potraje u zavisnosti od količine živke tog dana)
Ja: Pa što to tetka?!
Tetka (sa uzdahom): Pa, uhvatila me živka!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ciscenje kuce iz besa ili nervoze - since 2000 i sve dok ne uvedu pucanje na otpadu :D