
Izrazom životinja možemo okarakterisati mnoge fizičke i psihičke osobine čoveka.
Jak kao životinja - diže 150kg iz benča, rastavlja sam zadnji kraj mečke
Jede kao životinja - jede bez escajga, rukama, priča i smeje se punih usta,
ima veliku zapreminu stomaka
Smrdi kao životinja - od dotičnog se širi neopisiv smrad koji štipa za oči i izaziva blagu vrtoglavicu, ne kupa se nikad sem o slavi i pregledu kod doktora
Glup kao životinja - jedino što je razuman i ume da govori, a sve ostalo kao životinja, ne zna da računa, piše, nema pojma o kulturi, istoriji i sl.
Ružan kao životinja - mnogo ružan tip, maljav, brunda dok govori, pogrbljen, spojene obrve
Ima reflekse kao životinja - nema šanse da primi gol, da ga pogodite kamenom, grudvom i sličnim tupim/oštrim predmetom; jedino što metak ne može da izbegne
Glumi kao Životinja - e, sad ne mislim na životinju, nego na naprotiv na
čoveka - Batu Živojinović; ko može da glumi kao on, svaka mu dala.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.