
I razne druge su svakodnevne uzrečice u razgovoru.Da li je to mana ili bi bez njih naš već ionako prebogat rečnik bio prazan?Jedno je sigurno,da ako počnete da beležite svaku tu nepotrebnu reč...na kraju će te dobiti veoma neočekivane rezultate.
Nastavnica tehničkog vaspitanja je jednom za 90 minuta rekla 432 puta OVAJ!Nađeno u staroj svesci iz tehničkog,reckice smo beležili ja i drug.
Evo i drugih primera:
-I tako ti brate ja vozio moja nova kolica brate,znaš,kad ono,znaš,naiđe murija brate,znaš...
-Idi bre u klinac bre,pa bre nemoj me bre nerviraš bre,pa šta sam bre ja Bogu bre zgrešio da se bre nerviram zbog tebe bre!
-I naravno Olja Bećković i ae.ae.ae...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ne znas kako je to, ako bar jednom profesoru na faksu ne kazes "jebi ga" :)))
znam za taj pojam po pitanju reci ovaj,dok smo imali cas ustava brojao sam koliko puta kaze ovaj ,posle stotog puta smo se svi smorili
150 puta rekao znači u srednjoj kad sam odgovarao historiju.
Znači 150 puta znači!
Razumes? Razumes? Razumes? Razumes? Razumes? Razumes? Razumes?