
Misterioznog gospodina Đoku, još niko nije sreo. Zbog toga se ovaj izraz koristi za preambiciozne, prenaduvane i umišljene sveznalice. Kad se praviš da sve znaš, onda znaš - Đoku!
Posle debakla na prvom ispitu zrelosti.
Devojka: Pa, rekao si da ti ovo nije prvi put. Mislila sam da znaš.
Iskreni dečko: Ma, znam - Đoku!
Za izražavanje velikog nezadovoljstva pkazanim znanjem.
Mušterija: Kako si mi bre ovo namestio auspuh?! Pa ovo ništa ne valja!
Majstor: Ma, znam...
Mušterija: Znaš ti - Đoku!
Posebna poslastica je kad Đoku koristite u prisvojnom obliku.
Kupac stana u novogradnji: Kad će be konačno da bude gotovo? Je l' si ti svestan koliko kasniš?
(Sna)Lažljivi investitor: Evo, čim mi stigne novi džip, sedam u njega i donosim materijal za fasadu. Veruj mi, znam kako ti je...
Kupac stana u novogradnji: Ma, znaš ti mog Đoku!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.