
Zombi autobus je autobus koji krece prvi, u pet ujutro. Kada se udje u taj bas (ako moze da se udje, posto je obicno krcat) prvo sto moze da se primeti je gomila neispavanih zombija, koji su verovatno bancili celu noc pa sada idu u prvu (kao ja). Svaka moguca konverzacija je svedena na minimum, posto svakoga mrzi da stoji i misli, a kamoli nesto da progovori. Ali on ima i jednu prednost, a to je teleport. Naime, dovoljno je da zaklopis oci dva - tri puta i vec si na stanici, iako si putovao skoro 20, ili 10 minuta.
Jutros ulazim u bas:
Ja:Gospodjo, mogu da prodjem da sednem?
X:(Oci polu - zatvorene, jedva promrlja da mi kaze) Mhmhmrrm....
Ja seo, oci zatvorio dva puta i vec stigao....
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.