
Nikada mi nije bilo jasno zašto baš jarac. Zašto nije recimo vo ili vepar, ili nešto tome slično. Jedna od teorija može biti i ta da ako je izraz nastao kod nas, da je logikom stvari došlo do zaključka da je najbolje da se jarac žrtvuje, jer po svemu sudeći ima najžilavije meso i verovatno i ne nešto preterano ukusno u odnosu na vola ili vepra. Pa shodno tome ako već mora da se nešto žrtvuje, eto neka to bude jarac.
A ja da budem žrtveni jarac, je li?!!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Kad već mora da se žrtvuje...neka bude plus, minus ću da poklonim nekom ko zasluži...
nešto mora da se žrtvuje... tako je to u životu...