Dokaz da ''iver ne pada daleko od klade'' je i običaj naših (pra)baka kojim su THC pretvarali u vlakna od kojih su se plele ili štrikale razne odevne stvari. (Sad se čudimo otkud toliko uživalaca marihuane.)
- Je li sine, boga ti, je l' oni tamo na TV-u rekoše da su kod dilera droge našli kanabis... konoplju?
- Da, bako, to ti je jedna vrsta droge.
- Pa, majku im $#!* bezobraznu, ja sam je trijes godina žvakala pa me niko nije nazivao narkomanom! A sad je, kao, to droga?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Izvini mnfrd,ali i moja baba je žvakala,samo što domaća nema thc-a,za razliku od indijske koja se puši.
Jok i nema! Nego je sadržaj mnogo niži, ali zato je tu količina sažvakane travice, pa se to nadoknadi. A može i da se puši, samo što moraš da popušiš čitav plast.