
Doba života u kom sve što vas je do tada golicalo, sada počinje da vas pali.
Делује тако мала и безопасна, све док вам у њу не упадне бицикл, мопед, мотор, аутомобил, ФАП 14...
Средство за решавање свих проблема Краљевића Марка.
А: Марко, гори Прилеп/ цепа се Србија/ просуло се вино у подруму/ добио си сина/ добио си ћерку/ женим се/ жениш се/ удај се за мене/ фали нам играч за 3 на 3/ фали нам четврти за покер/ го си/ Милош убио Мурата /Бајазит убио Лазара/ победили смо на Косову/ изгубили смо на Косову/ Србија ослобођена/ откривена Америка/ ипак се окреће/ Србија се умирит' не може/ Србија ослобођена/ Боки 13 го у новом споту/ Маја Николић свира гитару/ Карлеуша отпевала "Зајди, зајди"/ нови изглед Вукајлије!
(драмска пауза)
"Трже Марко бојна буздована;
уд'ри Марко бојним шестопером,
како га је лако ударио
трипут је се овај преврнуо."
Pripadnici onih generacija koji su sredinom 90-ih, za vreme restrikcija, bili klinci koji su večeri provodili uz sveće uglavnom igrajući karte.
Kada se udružimo majstor i ja, pa onda tako, sjedinjenih snaga, napravimo sranje kakvo pojedinačno nikako ne bi mogli!
У давно доба пре 3Г технологије, у време владавине Нокиа 3310 ово је био одјеб за оне које хоће да ти пиче Снејк, и ако је та последња могла данима да држи.
А: Ај дај ми само једну партију.
Б (Један поен од рекорда, дубоко загледан у екран): Имам само једну цртицу батерије.
А: Што ти играш онда?
Б: Рекорд братеее!
Izraz kojim se može opisati izuzetno smotana osoba, sklona čestim padovima, saplitanju, obaranju stvari itd.
- Ta bi pala i sa porodičnog stabla koliko je smotana...
Фраза у служби интегрисаног појачала просте реченице. Израз сам по себи може бити независтан и увек стављен у функцију питања, забезекнућа, потврде, одричне негације...Дијапазон значења креће се у распону од 360 степени. Буквални превод би био: Дупло чешће. Најшешће коришћен у ситуацијама: Знаш како ме мрзи, како би то сад желео, врло радо, сад не никако... и само тако.
Два ортака на путу који спаја два места негде у Србији. Јес да је јутро ал су обојица толко загрејани од ракије да се топи снег са крова њиховог белог Jуга. На радију пичи Лошми Бојанић с песмом: Тако тако, тако, тако то срце жели, тако, тако, тако тако то ме весели, само тако, само тако...:
Сине шо је било брука добро синоћ код Масног, реци!
-Ааа, било екстра пичака само тако!
И, јеси Мају на крају?
-Ма, само тако, сам је...кренула ми вришти нећу, немој...ја искулиро. А јебо би је само тако.
Ал искулирала те само тако.
-Само тако.
Kao što je u Beogradu brat, u Nišu brale, u Bosni lola, tako je u Sremu, Banatu i Bački (tako kažedu ovde) deran. nije odrast'o skroz, al' nije više ni mali, što kažu ''zna di treba met'uti''.
Deran je uvek spreman za akciju, samim tim što nosi taj nadimak, sposoban je sa ženama, ali i kad se digne celo selo, ne bega u zadnji red, tuče do poslednjeg.
Derane, aj' vidi tamo u šupu, di mi je onaj brus, viš' da mi se kosa istupila, moš' na njoj jahati do Sombora!
Poslednja stranica knjige iznajmljene iz gradske biblioteke.
Knjiga je odlična!
Knjiga je sranje!
Knjiga je odlično sranje!
Kako misliš odlično sranje?
Kako misliš da ti odgovori?
A kako misliš da tebi odgovori?
Može neka riba da ostavi broj????
064516774
Rek'o je riba!
Najgori stadijum dosade - znaš da si koristan, svi se grebu o tebe kad prigusti, al' te inače ne jebu pet posto.
- 'Oćemo l' kući? Smorio sam se k'o rezervni točak... Nije ovo društvo za mene.
Japanac je totalni perverznjak i u svakoj svojoj perverziji zamišlja ženu koja je obučena kao da je upravo pobegla iz škole ili neki porno crtać.
Vrsni je poznavalac borilačkih veština i prosto je rođen sa tim bez ikakvog treninga.
Jede samo živu ribu i pirinač od kog pravi i rakiju ali ta rakija je smešna za našu šljivovicu i zove se sake.
Svaki Japanac, kada ode na odmor non stop slika foto-aparatom marke "Sony" hiljade slika, smeška se i klanja čak iako ga psuješ.
Japanac ima kožu žute boje, jako je mali i mršav, a ima i veoma mali penis ali to nadoknađuje raznim pomagalima kojim arči Japanku.
Tehnički je daleko ispred nas i već uveliko vozi automobile koji nemaju točkove nego lebde malo iznad puta.
Japanac je jako častan čovek i ako slučajno radi na nekoj javnoj i bitnoj funkciji, on se i za najmanju grešku ubije.
Što se tiče odevanja, Japanac danju nosi odelo a uveče kada odmara u svojoj kući sa papirnim zidovima, nosi kimono.
službeni auto, koji umesto zadnjeg sedišta ima rešetke iza kojih se smešta roba.
Izraz za veoma mršavog čoveka, onog koji bez kamenja u džepu ne izlazi po vetru.
Koga ćemo još da zovemo da prenesemo nameštaj? Beše onaj Mile sa trećeg sprata trenira karate?
Ma gde ćeš njega,on dvaput obmotava kaiš oko sebe. Zovi Jovu Slona.
Jedan od najvećih neprijatelja roditelja devedesetih godina prošlog veka. U ratu zasićenoj nam Jugi, kada se za internet znalo samo preko TV, kada su se najviše krljile opozicija i oni na vlasti, tri dinara-jedna marka epoha, u eri osmobitnih konzola, jedini izvor pornografije su bile privatne televizijske stanice sa čuvenim noćnim programima za odrasle i lokalni video-klubovi. A i namunjene priče starijeg burazera i njegove ekipe.
Jedini izvor interaktivne hardcor porno zajebancije za nas klince je bila i čuvena hotlajn linija 041.
Koristila se svaka prilika za uspostavljanje komunikacije sa sexy cicama iz dnevne štampe, jer jebiga, vidiš sliku sa extra hot curom i ''svršavam jasno i glasno'' komentarom...Bosanke, sestre, bliznakinje, crnke, plavuše, sisate, guzate, debele, majka i ćerka...ma izbor kao u najavi za bircuz u filmu "Od sumraka do svitanja''...A račun za telefon na kraju meseca...Pola ili čak cela ćaletova plata!
Pa šamari, zabranjeni izlasci (jebiga, ni fudbal na ulici sa ortacima nisi smeo da igraš mesec dana), vika-dreka, blam, sram...
Jednom tinejdžeru, da u njihovom odsustvu ne bi zvao tetu sa 041, roditelji su nosili sa sobom jedini fiksni telefon u kući kad pođu na njivu...
Поступак којим се пиленце претвара у лавицу, околни зидови у уникатно молерско дело, а перје из јастука по соби оставља утисак као да је јато кокошки оргијало са планинским дивљим зечевима.
Метода која ће и настидљивију татину ћеркицу натерати да пушта звуке као Застава 101 са лабавим зупчастим каишем.
Он (нежно је гузи, сипа јој беби уље на горњи део леђа, почиње да масира и убрзава темпо гужења)
Она (једном руком одвалила циглу из зида, другом набила јастук у милиметарски међупростор између даске кревета и душека и бесрамно урличе)
БАМ БАМ БАМ (звук ћалетовог длана о врата) :" Милице изломићу те кад изађеш!!! Милице!!! Остављај... Престај то да радиш, одмах!!! Књигу у шаке, јаоо... !!! (*&@#^@# "
Возило у ком је концетрација дебила гушћа него у возилу медицинске установе "Лаза Лазаревић". Нормални путници на једној станици добију крцат аутобус сапутника од којих се већина понаша као да им је хируршким путем одстрањена трећина мозга. Срећни због победе, имају потребу да претворе возило јавног превоза у покретну трибину.
Руља упада у аутобус и одмах почињу навијачке песме. Дебели пубертетлија даје ритам скандирању ударањем у прозор или у оно стакло код средњих врата. Жене које ту седе уздишу и преврћу очима у знак негодовања, јер ништа друго не могу да учине. Мушкарци гледају своја посла или се осмехују на идиотска скандирања (умеју да буду смешна).
Након пар навијачких, креће: "Наш-је-во-зач прави Шумахер, прави Шумахер, прави Шумахер... И да-бог-да-се сви преврнули, сви преврнули, сви преврнули..."
Аутобус затим стаје на станицу, на којој су две девојке.
- БАЦИ СИСУ ДА СЕ ИГРАМООО, ИГРАМООО, ИГРАМООООО...
У случају да нису у питању празноглаве кокошке које би се одушевиле оваквом врстом серенаде, девојке једноставно искулирају. Одговор је наравно спреман: "Зато што сте нафуране, зато сте и саме, зато сте и саме, зато сте и саме..."
Пролазак поред Очне куће "Тадић" покреће политичка питања: "Спаси Србију и убиј сеее, Тадићууу Борисееее..."
На Славији се празни аутобус, тако да од побеснеле гомиле остају само три мускетара. Коначно је завладала тишина. Чује се тек понеки тихи разговор.
Мускетар 1 (гласно): Пусти га, зове га риба, мора да се јави папуча хахахахаха!
Мускетар 2 (првом, још гласније): Ало бре сељаку, како то седиш, није ти ово Миљаковац ментолчино! (спазио саобраћајце, устаје, гура главу кроз прозор) АВАВАВАВ АУУУУ ВАВ АВ...
Zbog nemogućnosti stavljanja ključa u jednu od viđenih brava, jedini preostali način ulaska u kuću u pijanom stanju.
- Milorade dušo, čukaš u zid već pola sata, mislila sam da Živorad opet opravlja sina kundakom. Udjider lagano da mogu da te tučem na miru. Ovuda srećo, ovuda...
Dopunsko pitanje nakon kojeg svaki stanovnik jedinog pravog i jedinog međunarodno priznatog Brda, Banovog Brda, poželi da polomi kosti sagovorniku koji mu je postavio spomenuto podpitanje, pritom ređajući u mislima brzinom svetlosti sve živo i mrtvo u familji dotičnog. A kao šlag na torti, sagovornik je obično iz neke žešće vukojebine, i kako to on pita mene "S kog Brda?"?!?!
Sa druge strane, žitelji ostalih beogradskih brda (Petlovo, Julino, Labudovo, Kanarevo, Glumčevo, Lekino...) začudo apsolutno priznaju inferiornost njihovih brda u odnosu na Banovo. Za jedan broj brda Banovo Brdo predstavlja centar sveta, jer gde god da izlaze i sa kim god da se nalaze, Brdo je za njih obavezno odredište. Dušu dalo ako ste sa Brda, jer posle kasnih izlazaka i napijanja (u trenucima kada vam se razum toliko pomuti da i vi sami zaboravite koje je brdo u stvari Brdo) privilegija što ste sa Brda vas jedino može odvesti u mekanu posteljinu pre nego što su oni sa ostalih brda ušli u autobus ili taksi.
U kantini fakulteta, sediš sa ortakom iz srednje škole koji je na drugom smeru, prilazi neka devojka koju on zna iz svoje grupe. Upoznajete se, ide priča (pri tome ne možeš po govoru da zaključiš odakle je) i u jednom trenutku:
Devojka: A odakle si ti?
Ti(ponosno): Ja s Brda, ti?
Devojka: S kog Brda?
Ti(u sebi): Uuuuuu, šta ti meni s kog Brda. Ovo ti nije trebalo, taman si mi izgledala kao dobra devojka!!!
Ti(na glas, pritom krajnjim naporom pokušavaš da ti se što manje vidi Žila ludara): Ooovaj sa Banovog.
Devojka: Aaa pa tako reci, otkud da znam sa kog brda, ima ih vala ovde u Beogradu kolko 'oćeš.
Ti(sa izveštačenim smeškom na licu uspeš da izgovoriš): A jest', u pravu si.
Devojka(kao zamšljeno): A ček ček, to ono tamo pored sajma, pa od Ade gore uzbrdo?
Ti(počinju da ti poskakuju prsti kao da sviraš dugmetaru ali se nekako ipak obuzdavaš): Uuu pa vidi ti sve znaš!
Devojka(sad ona ponosno, samo ne znam zbog čega): A pa da, išla sam na Adu dosta puta od kako sam ovde. Mislim ne na džoging, futing, golf i to, nego znaš ono Tajm Aut, Seks i grad, Piplz, Šuma, Mani Peni...
Ti: Ma da. Nego, šta reče odakle si ti?
Devojka: Iz Predejana, to ti je kod Leskovca, Jablanički okrug.
Ti(hoćeš da eksplodiraš, u sebi): Mamu ti je'em, ja znam gde je to tvoje selo a ti ne znaš koje brdo je Brdo!
Ti( na glas): Aa kako ne znam, tamo smo se oždrali od ćevapa ko nikad kad smo išli na ekskurziju, (okrećeš se ortaku) jel se sećaš?
...
Dogovaraš se sa ortacima oko izlaska, i ne znam zašto ali uvek moraju da te pitaju je'beno pitanje "Gde se nađemo?".
Petao: E ne mogu pre pola jedanaest nikako da stignem, imam trening.
Ti(Brdo): Ma okej, mi se nađemo ranije da drmnemo koju i da se malo zagrejemo a ti kad dođeš onda krećemo.
Petao: Aj, a gde se nađemo?
Brdo: Jel me zajebavaš, da nećemo u Barajevu, aaa?
Petao: Ahaha, okej.
Labud: E a 'de ćemo mi?
Jula: Stvarno, gde bi mi mogli da se nađemo?
Brdo:Na Brdu kod je'enog Siti Hola!!! Kao i uvek!
...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.