
Gazda
Te betonske zidine kojima gospodari, građene pre 50 godina, a u kojima on živi već više od 70, predstavlaju neku neraskidivu vezu između njega i ostatka sveta, neki Jin i Jang, te neke munje.... Pomenuh neraskidivu vezu... K'o u hemiji H2O ili H2SO4 bez 2 vodinika, tako se ni jedna obična zgrada ne može zamisliti bez njega, dugogodišnjeg lidera, Bogoca stambenog života.
Što bi se sporckom terminologijom reklo.... KAPITEN! I više od kapitena..... ŠEF STRUČNOG ŠTABA! Ili možda čak i Predsednik Saveza. Šef, nema mu ravnog. Uvek drži sve konce u svojim rukama i ništa ne prepušta slučaju. Nakon prve pobede, na prvim izborima za predsednika zgrade, tu titulu ne prepušta nikome, suvereno je drži u svom posedu. Jednom je samo bio u grčevitoj borbi da je izgubi, al' je ipak pobedio zadnjim glasom, u zadnjoj stotinki, k'o Felps Čavića onomad u Pekingu.
Simpatični starac, koji celu zgradu poznaje bolje nego svoj stan. Izlepio po zgradi sve one moguće papire o kućnom redu, ponašanju u zgradi, ponašanju u liftu i ostalo. Interfon urađen perfektno, svima pravio tablice sa kaligrafski ispisanim prezimenima i + svetlo da može da se čita kad padne mrak. Zna napamet po 450 brojeva svih mogućih institucija iz Belih i Žutih strana i još poseduje preko hiljadu i po Vizit karti ako dođe do problema nekog u zgradi. Kaže čovek: Zlu ne trebalo!
Odnos sa stanarima - skoro k'o sa zgradom, savršen. Saćete reći: "Pa taj brate orgazmira na zgradu!", al nije, gospodin drži samo do njenog ugleda. (ASAM NAPISO OVO JEBOMEPAS) Naiđe u visokom prizemlju na prizor kako komšija Ratko bambusa komšinicu Suzanu sa 2. sprata, kaže: Malo nas je, al' smo govna! Razvali je, dobro je to za natalitet! Svima kaže "Dobar dan", a poštaru i po dva put. Izlepio po spratovioma "Zabranjeno pušenje", puši na svakom po jednu-dve dnevno. Kaže: Može mu se! Jbg, jer je on glavni....
Sve poslove obavlja sam. Pomoć prihvata, al' jako retko. Trči, juri, žuri, jebiga neće se u Gradskom stambenom spisak stanara sam sastaviti. Na zimu čisti sneg, ima 4 lopate u podrumu, ostalim godišnjim dobima prati Grend Slemove i dere se na Đovaka kad zasere stvar. Kod lekara ide redovno i ako je zdrav ko dren, u formi k'o da ima dvajespet, a ne 85 godina.
Sluša Pink jer mora zbog žene, dominira u šahu, kartama i jambu, uživa u životu i bole ga kurci za politiku. On je svoj režim zacrt'o i sproveo u zgradi i to je njemu najbitnije.
Ostaće na tom činu još bar jedan predsednički period, 4 godine, to je sigurno, a možda i više, ako ga smrt u tome ne spreči. Mada i kad se to desi, on će i na onome svetu biti to što je i sada, VEČITI PREDSEDNIK SKUPŠTINE STANARA!
Mortus pijana osoba koja remeti igranje u kolu.
Totalni zaluđenici filmovima. Ljudi koji su u stanju da tri sata raspravljaju o filmu koji traje sat i po. Ne podnose većinu holivudskih ostvarenja (pogotovo novijih) i znaju tačno da ih razlikuju od njujorške škole. Bez greške u akcentu nabrajaju sve režisere azijske alternativne kinematografije. Ne priznaju listu od 250 najboljih filmova svih vremena na imdb-u, jer plebs koji glasa nema blage veze o filmovima. Ali zato oni znaju. Razumeju svaku simboliku i skrivenu poruku. Čak i ono što je režiseru promaklo- oni vide. Nakon prvih pet minuta filma mogu da predvide kraj. Kada gledaju film u društvu, zaustavljaju ga na svakih dvadeset minuta da bi se raspravljali. Umesto kokica i grickalica, jedu čips od kelerabe.
Ovi nesuđeni režiseri su naši budući ekonomisti, menadžeri, pravnici, itd.
- Recimo, meni je mnogo bolja verzija Solarisa od Tarkovskog, nego od Soderberga. Ima mnogo više dubine i misaonosti.
- Slažem se. Mislim i da je više nalik Lemovoj knjizi. Ali, ta simbolika Tarkovskog je genijalna! Ono kad pada kiša u zatvorenom prostoru! Jasan znak da je iluzija.
- Tako je! I detalji. Npr, ona slika što se pojavljuje u tri kadra, "Lovci na snegu" jasno ukazuje na otuđenost i hladnoću svemira...
Neko ko se slučajno našao u društvu: A je l' gledao neko Foresta Gampa? Super film! On je kao retard, al' mu sve ide od ruk (prekinut mrkim pogledom od strane ostalih)
Nadraživati kitu s milinom i diskretno. Prelazna faza izmedju češanja i drkanja a češće do drkanja ni ne dolazi jer se uglavnom obavlja u situaciji u kojoj bi drkanje bilo neumesno a draškanje je sasvim na mestu jer ne zahteva da se kita izvadi iz gaća, npr. u gradskom prevozu, u gostima kod rodjaka i sl.
Школски пример јаке алијенације људи. Одсуство речи, ћутање које говори много, бледи погледи испуњени непријатношћу и ишчекивање самоће. Самоће од које бежиш, коју мрзиш, али којој се увек изнова и радо враћаш.
- Наручио сам ти кафу.
- Ако си.
...Погледима шетају по локалу, зауставе се на кафи. Кад се случајно сретну, следи осмех и брзо скретање погледа у страну.
- Имаш нешто да ми кажеш?
- Немам.
- Сигурно?
- Сигурно.
...Гледање у под, плафон, у страну. Благо свиркање непознате, вероватно измишљене мелодије у себи.
- Добра им је ова кафа. Слажеш се?
- Да, добра је.
...Опет погледи упрти у кафу, лупкање прстима о сто, опет уз неку непостојећу ритмику.
- Знаш шта добро иде уз кафу? Цигарете.
- Да, цигарете.
...Гледање у цигарете на столу, опет у кафу, опет у цигарете...
- Ох, већ је три. Морам да идем.
- Зар већ?
- Имам обавезе.
- Штета. Ништа, видимо се. Ћао.
- Ћао.
Један одлази, други остаје, обојица са истом мишљу - да су побегли од непријатности. Остало је само да из неког угла изађе Џим и викне: "Кат!"
Нераздвојно. Тешко замисливо једно једно без другог. Ћевапи и лук, Фергусон и жвака, женска одбојка и добри дупићи...Ствари које по дифолту иду заједно.
-Изволите, господине Шоне, колега ће се побринути за вашу резервацију. А ви, ћелави господине са цвиџама и буџом за појасом, вратите се назад и станите иза црвене траке.
-У реду је, он је са мном.
-Извините, али на списку сте само ви, тако да не могу да пропустим господина.
-Дечко, ако ниси знао, то је Милутин - моја верна сенка и човек који уместо мене прима метке и женино џвањкање кад је ухвати лудило. Зато боље одбиј јер он улази са мном, а ако наставиш да кењаш бићу приморан да га пустим на тебе, што ће бити критично јер се Миле мало унервозио. Је л' тако, Миле?
-Миле: ГРРРРРРР!
Од миљазаслужен назив за руски модел аутомобила ЛАДА 1200, некада омиљеног службеног а и приватног возила готово свих ''наследника'' Седам секретара СКОЈ-а, јер све што је долазило из Русије у оно време морало је да ваља. Бар на -20°C.
Неуништив ауто који је преко 30 година одолевао модификацијама, харао је друмовима и вукојебинама источне и југоисточне Европе без јебемти, попио готово пола капацитета нафтних деривата Сибира прошлог века, количину вероватно довољну да се комотно истражи Сунчев систем све до Алфе Кентаур, свраћајући на кафицу код Оптимус Прајма у повратку. Вероватно би и то било могуће само да је Лајка имала крила и квалитетно грејање унутар. Или бар добро дихтовање, што је ипак била привилегија немачких возила, мислим тај комфорт и томе слично.
Четири точка, петоро врата, минимум 10 литара бензина и јелкица на ретровизору је сасвим довољан услов за привођење од вотке олешених девушки по тазе асфалтираним путевима ОРЕ после концерта на Хајдучкој чесми.Свака сличност са оним псом је намерна. Верна кучка ауто звани Лајка.
Код људи који га нису прочитали, главни ликови истоименог романа.
Професорка: 'Ајде Петровићу, препричај нам роман "Злочин и Казна".
Петровић: Па, овај, ако морам, али нисам баш сигуран...
Професорка: Причај ти, исправићу те ја ако погрешиш.
Петровић: Па, добро...(дубоко удахне) Значи, Злочин и Казна су главни ликови истоименог романа.
Професорка: Чекај, чекај...Теби је логично да се људи зову Злочин и Казна?
Глас из клупе: Није...није...
Петровић: Није, наравно да није. Нису им то имена, то су им улични надимци, оно поштовање, репутација и то...
(Глас из клупе се хвата за главу)
Професорка: Аха, занимљиво, настави...
Петровић: И онда њих двојица...Овај...
Глас из клупе: Коњу један, Раскољников убије бабу!
Петровић: Овај, украду коња и онда одлуче да убију ту бабу...
Професорка: Коју бабу?
Петровић: Па ту, што им дугује паре...
Професорка: Какве паре?
Петровић: Па, те од допа...
Професорка: Аха...Причај ти, причај...
Петровић: Па, ништа, они онда рокну ту бабу и узму паре и побегну...Али их онда јуре да су коњокрадице..И...
Глас из клупе: Раскољников се заљуби у девојку...
Петровић: И онда се он заљуби у девојку...
Професорка: Ко?
Петровић: А, па, овај... Обојица уствари, и онда они оду на двобој и Злочин убије Казну, знате, а онда се ова мала наљути и убије Злочина...
Професорка: И шта после буде?
Петровић: Па, ништа, онда та мала заглави ћорку, а ноћу је прогањају духови Злочина и Казне, и...
Глас из клупе: У роману се преиспитује морал појединца...
Петровић: Она онда преиспитује свој морал, и зато се роман и зове "Злочин и Казна".
Професорка: И шта после буде са њом?
Петровић: Па, ништа, кад одслужи казну, оде у Америку и уда се за Вајата Ерпа.
Професорка: А, јел'те?
Петровић: Па, да... И онда су они живели срећно до краја живота... то јест, до ОК корала, али то је већ други роман...
Професорка: Који роман?
Глас из клупе: Идиоте!
Петровић: Па, "Идиот", у коме се мала преиспитује да ли је била идиот што се удала за Вајата.
Професорка: Седи, Петровићу. Ја већу глупост у животу нисам чула. Ни у једном тренутку, твоје трабуњање није било ни близу рационалном размишљању. Уствари, сви који су ово чули, управо су постали глупљи. Даћу ти јединицу, и нека се Бог смилује твојој неписменој души...
Петровић(Гласу из клупе): Јебаћу ти матер после...
Deo južnjačkog slenga. Najčešće se odnosi na nečije mentalno zdravlje. U prevodu kasvetno znači normalno.
-Šta ti radi devojka?
-E, ne pominji mi je ona stvarno nije kasvetna!
-----------------------------------------------------------------
-Bože koju sam školu upisala, niko živ nije kasvetan...
-----------------------------------------------------------------
-Kako je bilo na svirci sinoć?
-U super, za divno čudo ipak su svirali kasvetne pesme.
Poslednja polovina februara. Period dualne prirode: po trajanju, to je proces, po intenzitetu, to je impuls.
Kada pretproleće dune u rog, svaki Eduard Sam koji drži do svog štapa i cilindra otpočne svoju borbu protiv sata, gravitacije, moderne filozofije, starih religija, pravilne ishrane, gradskog prevoza, preuskih ivičnjaka, pretesnih cipela, telefonskih razgovora, sparivanja boja...
U ovakvo delikatnom periodu, ljudi često (Nisam završio! ...nošenja kišobrana, kafe sa šećerom, potpisivanja pisama, brojanja novčanica, rasipanja reči, lažnih obećanja, izdavanja računa, dobrobita zajednice, plaćanja poreza, nacionalnog identiteta, Rui Lopeza, četrnaestog februara kao zakazanog termina seče ruža, poimanja surovosti realnosti, mirenja sa socijalnim istinama, iskazivanja političkih opredeljenja i uopšte posedovanja istih, prljavih stakala, plačnih nimbostratusa, unapred odredjenih destinacija ma i najkraćih putovanja)
...
(.)
...upadaju samom sebi u reč.
Osobe se dele na one koje ne vole novembar i na one koje mrze februar (i na sve one ostale koje sve to ne zanima, dobro, prihvatam, ali dajmo malo širine). Pred novembrom čak i sat šteluje kazaljke da lakše izadje na kraj sa njim. Leto je daleko iza, a novo nije na vidiku. Samo zima koja dolazi, i misli kao "Samo da se preživi, pregrmi, prebrodi, da se stigne do proleća, pa ćemo se prebrojavati. I, mili, vidi nemoj da si sam zimi. Nije to za zajebanciju." Uporedo sa tom pomisli, ljudima koji ne vole novembar javi se san o proleću, koji postaje sve življi kako vreme odmiče.
Osobe koje mrze februar (tačnije, njegovu poslednju polovinu) su redje, ili se to samo tako čini. One ravnodušno pregaze novembar. Njih ni zima ne pogadja previše. Zima je tmurna i hladna pa se manje zamera kad su i ljudi takvi. Oni imaju lek za zimu, ali ta februarska pomisao na proleće koje će neminovno doći, i to veoma brzo, unese nemir u njihove uske vene.
Pretproleće širi pore na još uvek promrzloj koži. Kao kostobolja pred oluju, pretprolećna ludost najavljuje ničim zasluženo novo proleće. Javlja se kod onih koji nikad nisu preboleli prihvatanje uslova korištenja slobode. Pretproleće podseti svog vesnika da je on jednog davnog proleća srce nosio na dlanu, a sada ga čuva u džepu. Sada vodi poslove, pravi planove, prelazi ulicu na pešačkom prelazu. Našao je svoju sreću. Ustvari, dve. Ček, tri. Da, tri brbljive sreće. Ali za to je morao da plati ćutanjem.
Pretprolećni sindrom se lako uoči, ali mu se ne pridaje veliki značaj. To je samo blago samoregulativno ludilo: tiha depresija i tinjajuća anksioznost. Iz daljine uopšte ne izgleda kao godišnji trzaj ribe na udici, koju, nesvesnu svoje pozicije, neka duga nit neumitno vuče ka suvom.
Dok sam prelazio ulicu, pažnju mi je privukao čovek se zaboravio pred semaforom. Trubili su krvoloci iza njega, kao da je on tu nešto kriv. Tek neki minut pre toga, radnica u apoteci je ustala sa radnog mesta i zvanično objavila da je kasa zatvorena. Zaključala je radnju i otišla, poklonivši mi pre toga lek protiv kašlja po koji me je supruga poslala. Nju zatičem ispred zgrade na biciklu. Nije na poslu jer je bolesna, ali zaštno nije ni u krevetu. Draga? Kaže da joj ne smetam sad, šalje mi poljubac. Taj ožiljak na kolenu je iz vremena bežanja iz škole sa dečakom koji se zvao Miloš, ili Milko, ne sećam se tačno, uvek je tu priču prekidala na pola i menjala detalje. Verovatno zaboravlja. Svakako, uplela joj se bila noga u lanac ili tako nešto... Gore u stanu, deda sedi u fotelji i gleda Zvezdu. Nikad veću suzu nisam video. Deda? A da mi pričaš opet ono kad ste išli u London? Ćuti deda... Tetak u kupatilu prebacuje razdeljak u levu stranu. Ovo već ne sluti na dobro.
- Tečo, opet ti? Pa šta tetki da kažem čoveče?
- Kaži šta hoćeš. Idem i tačka.
- A šta ćeš kad te nesudjena bude pitala znaš li koliko je prošlo?
- Šta koliko je prošlo, neka je prošlo. Znam koliko je prošlo. Deset proleća je prošlo. Da, u prolećima brojim. Ko ti to? Muž, a? Već muž? A šta si govorila onda, šta? Ček, šta sam ja govorio? Jesam, neka sam, ništa ne bih ni promenio. Sve i dalje mislim. To je jedino što sam ikad rekao a za čim ne žalim, iako me sad boli kao cela šuplja gornja vilica. Neka je prošlo! Znam da je prošlo... Znam jer za mene nije. Kad te proleće mimoidje, ništa ni ne teče. To je ništa, tih deset godina. To je deset puta nula. Ovo je moje mesto, jedino ovde mogu da budem i ja se ne mičem odavde. Ne, ne znam kako se to zove u psihijatriji. Znam koliko je prošlo! Eto tako ću da joj kažem.
- I tvoja je?
- Već je ona moja, neznalice! I ja to ne zovem tako.
- Nego kako zoveš?
- ...
- I ti ćutiš, a?
- ...
- A da mi učiniš nešto?
- Idem.
- Dobro, ideš, ali da odložiš to za par dana, za mart recimo, kad otopli još malo, dodje pravo proleće, a? Nije mart daleko. Čekao si deset god... proleća, možeš još deset dana? Čisto da staneš na loptu i da uradiš kako valja.
- Misliš?
- Sto posto, videćeš. A i deda se napio, moramo da ga odnesemo u krevet. Eno ga u fotelji, opet sanja kako potpisuje za Zvezdu umesto da ide u Nemačku..
Прво питање које муж упућује жени када сазна да му је била неверна.
Логичније би било да се интересује колико траје швалерација, чија су деца и да ли је покупио неку болештину али за превареног мужа је ипак најбитније да утврди да ли познаје жениног швалера.
Једна од највећих мушких ноћних мора је сазнање да је пио кафу и дружио се са неким ко му је иза леђа кресао жену као и могућност да је комшилук нешто сазнао.
Женин одговор на ово питање је кључан фактор у одлуци да ли ће је муж послати на онај свет или само вратити у родитељски дом.
- Случајно сам сазнао да имаш другог. Ко је он?
- Мани ме тих глупости! Идем да окопавам башту а ти се јави кад се отрезниш и дођеш себи.
- Стани, курво! Нећеш отићи док ово не расправимо! Све знам! Имам и доказе!
- Онда добро! Истина је! Ти ионако никад ниси код куће, ништа те не занима, не свиђам ти се више ...
- Ко ти је тај са ким ме вараш? Да ли га знам?
- А што је то битно?
- Само ми реци да ли га знам?
- Деца су његова! Уствари Лука и Дејана су сигурно његови а за Сару не знам, можда је и твоја!
- Да ли ја тог човека знам?
- Он је имао хепатитис Б али не брини, није нам пренео. Тестирала сам се а и тебе сам тајно тестирала - негативан си. Сећаш се кад сам ти тражила да даш крв, наводно за мајку моје колегинице ...
- Само ми реци да ли га знам?
- Пре тога морам да ти признам да онај новац што смо штедели за викендицу није на чувању код моје маме. Дала сам му све паре, прокоцкао их је али вратиће кад буде имао.
- Да ли ја знам тог човека?
- Не знаш га! Никад га ниси видео! Није из Београда, живи у Алексинцу! Упознали смо се на стручном семинару 'на Палићу, 1995-те!
- Онда добро. Крени полако да се пакујеш и јави мами да се враћаш код ње а за децу ћемо видети шта ћемо. Ја одох на пиво па на фудбал.
Neprijatna situacija za koju treba da se poklopi par stvari koje pojedinačno nisu neprijatne, ali u kombinaciji čine tu situaciju baš takvom.
Naime, ne treba se biti baš toliki maler, dovoljno je:
1. Naći se u gostima.
2. Osetiti blago komešanje u stomaku, a zatim i neizbežnu potrebu za pražnjenjem.
3. Imati takav mentalni sklop da pražnjenje tog tipa u tuđem WC-u ne predstavlja problem.
4. Konzumiranje isključivo čvrste hrane u proteklih nekoliko dana.
5. Izbaciti iz sebe poprilično veliku količinu svarene, a potom tvrdo zipovane hrane.
6. Domaćin poseduje jednu od onih tipova WC šolja koje ne umeju baš najbolje da se izbore sa kapitalnim primerkom.
Upravo kombinacija ovih 6 stavki čine dobru predispoziciju da se narednih 15-20 minuta provede u bdenju nad minulim radom čekajući da se vodokotlić nanovo napuni, ne bi li svaki naredni talas najzad uspeo da ga protera.
- Alo Makso, šta mi zlostavljaš taj vodokotlić, već sedmi put puštatš vodu. Znaš ti koliki će račun da mi stigne?! Sedam puta devet litara, pa ti vidi kol’ko je to para!
- Ma neće nešto ovaj papir da ode, troslojan pa težak jebiga!
- Pre će biti da je višednevna i troslojna nagomilana hrana! Nego, ajd’ izlazi odande, ne mogu više gosti da broje koliko si puta pustio vodu, k’o da blejimo kraj Nijagarinih vodopada!
Vrhunac dosetljivosti i kreativnosti. Neizostavni kamen temeljac moderne vizije smeha i beskompromisni antipod primitivizma. Prefinjeni humor u kome istinski uživaju samo odabrani. One koji nisu dovoljno vispreni za dostizanje ove duhovne ekstaze obaveštavam da je svaka rečenica šala iz same srži sitkom filozofije i da, shodno tome, posle svake sledi petominutna pauza za smeh.
Žika: A, prijatelju Milane, vide li ti da je žena prošla ulicom?
Prijatelj Milan: Beži, Žiko, ja sam čovek oženjen! (Hahahahaha!!!!)
Žika: Grok, grok, neandertalna prostačka alluzija na seks! (Hahahahaha!!!!)
Prijatelj Milan: A ne mož', Žiko, dok je mlada! (Hahahahaha!!!!)
Žika: Grok, šmrk, mlad u duši, nepravilan izraz na francuskom.
Baba Ristana iz Srećnih ljudi, hvatajući se za glavu: Jooooj, Žiko, crni Žiko! Pa šta uradi? Priča koja ilustruje jaz generacija i prikazuje Žiku kao modernog.
Prijatelj Milan: Šta priča ona? Je l' to istina?
Žika: Nemate ništa da brinete, ja ću da namestim da snima(ubacuje pogrešnu kasetu u video i kreće pornić. Utom ulazi Ljubiša Samardžić, policajac kog niko nije ni zvao, niti ima logike da bude tu).
Žika: Izvol'te. Kako mogu da vam pomognem?
Ljubiša: Jesu ovo vaša deca(dovodi Žikinu decu)?
Žika: Moja, vala, nisu! (Hahahahaha!!!!)
Ljubiša: E, nisu, brale, ni moja! Idete sad svi na saslušanje(wtf)!
(Sve ih pohapsi, a baba otrči niz ulicu, jaučući naglas i držeći se za glavu)
(Hahahahaha!!!!)
Skup informacija koji se prostire izmedju dva oglasa za povećanje penisa.
Dodatak pri razgovoru između dve ili više osoba, koji je u poslednje vreme toliko uzeo maha da ga koriste i najveći balvani od mozgova.
Koristi se kada želite rečenicu da obogatite nekim primerom, a da pritom zvučite spontano intelektualnije... "tipaaaa":
- Sinoć sam išao u kafić, "tipaaaa" irski pab...
- Na moru ću se zadržati malo duže, "tipaaaa" dve nedelje...
Један од највиших степенова дангубљења.
Стање апсолутне курцобоље за небитне ствари попут хигијене, интелектуалног развоја, емоционалних потреба, физичке активности и социјалног живота. Последица вишедневне изолације од било каквих спољних утицаја и избегавања огледала, живљења у рути компјутер - фрижидер - тоалет - компјутер. Лако се отима контроли и прелази у навику.
- Дез брате, шта има ново?
- Ништа посебно. Шутнула ме Марина.
- Е, јебига. Значи, бацаш се у потрагу за новом бицури за викенд, или већ имаш неку комбинацију?
- Ма јок, мало ћу да паузирам. Узимам годишњи, гасим телефон и бацам се на сто осамдесет гига филмова, музике и игрица што сам поскидао у последњих шес месеци, уз повремене паузе за блејање на интернету.
- Аха, планираш да проведеш време квалитетно. Како хоћеш, али немој после нас да зовеш да ти бацамо флаше са пишаћком и стружемо штроку са леђа.
Postupak osvežavanja nekog proizvoda u cilju povećanja mogućnosti za prodaju istog. Npr. Jafa promeni tvrdo pakovanje u meko i smanji prečnik keksa da bi bio lakši za gutanje u komadu, Panten svaka tri meseca menja natpis iz regular u italic i obrnuto, P.Diddy nabaci neko novo ime, Cica nabilduje novu ikebanu na glavi za slavu kod komšija Žike, njena ćera kupi novi minjak i veštačke treplje za splav, a Žikin sin se okupa, skrati zulufe i počupa dlake iz nosa.
- 'De si, Mićo! Vidi, vidi, al' smo se upicanili za diskoteku!
- A aa aaa a - :dvig obrva: - Nego kako, dao sam mu ga malo po ribrendingu. Idem da faćam neke pičke.
Апгрејдована папуча. Не сме ни да помисли да иде са ортацима на пиво а камоли да пита драгу за дозволу. Више му и не гракће јер је добро издресиран. Уместо фудбала на мале голиће гледа са лепшом половином Шопингохоличарку и коментарише заједно са стилистом џемпер од кашмира.
- Драги, хоћеш молим те да останеш са мном да гледамо Леу Киш, нећу да будем сама?
- Али, али, морам са Арчибалдом и Чомбетом на скет, обећао сам.
- Седи . . . доле . . . гледај . . . Леу . . . Киш.
- Да, драга, само да им јавим да нећу да дођем.
- ГЛЕДАЈ И ЋУТИ!
Fine nijanse u kojima seljak pravi razliku izmedju bitnog i nebitnog. On DRŽI stoku, a ČUVA decu. Sve je u redu dok čuvana kategorija ne predje u izdržavanu jer ne drži se ništa što jer neisplativo i neposlušno.
-Pomaže Bog u kuću sine cmok-cmok-cmok!
-He, ćao mama, de si tata, samo tiše malo, evo tu se izujte imate papuče...
-Selam Glavonja, ti živiš u džamiji?
-Daj ne zajebavaj, šta je to mama, sir? Uh čekaj brzo to da stavim na terasu, Caca poludi kad sir smrdi u kući. Šta je u tom drugom paketu?
-Izvinjavam se Homeini ja ti dono malo slanine i rakije, al nema veze vratiću nemoj samo da se uvrediš.
-Šta ti je bre Živadine, pusti dete!
-Ništa, nego ko velim, tišina, mora da se izuva, pustio bradicu, isti PRIJATELJ MILAN AHAHAHAHA!
-Ajde sedite ovamo, jel ste za kaficu?
-Ti da mi skuvaš? A gde je snajka?
-Tiše malo samo, kad te molim ona uvek u ovo vreme odmara posle aerobika.
-Samo ti meni tiho sipaj jednu rakiju i daj pikslu.
-E, al moraš na terasi, znaš Caca ne dozvoljava da se puši u stanu.
-E moj šonjo, jebo me kurjak kad sam i došo da te vidim.
-Šta bre misliš ti, pa nije ti ovo 19 vek žene imaju svoja prava i ja to poštujem, nisam ja primitivac ko ti. Nego, jel imaš da mi pozajmiš dve hiljade evra, treba nam učešće za kredit za novu kuhinju...
-Pa bre ova je stara tek godinu dana.
-Jeste ali Caci se ne svidja boja i što je sudopera četvrtasta, hoće okruglu.
-E moj sinko blentavi, ne bi ti ja to držao pa da mi sere zlatne klikere. Milijana polazi!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.