
Ajgir ili ajgiri (plural) su ponos svakog seljaka. Ždrepci u punoj snazi i sjaju. Cene teško merljive u evrima a ponekad nisu ni za džoranje za najnoviju siver metalik mečku (onaku ko što 'nomad dotera Mile iz Austrije)
Deda - Deder da prežemo ajgire u kola
Ja - Gde idemo deda?
Deda - Ne idemo nigde, nego došlo vreme da se prežu. Malo po selu da ih šepurimo.
Ja ću da sedim u kafani a ti dedino, poteraj džadom da vrca kopito!
Tek tada shvatih, ajgiri i ja, dedin ponos. Pa još kad to vide komšije...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.