
Ajgir ili ajgiri (plural) su ponos svakog seljaka. Ždrepci u punoj snazi i sjaju. Cene teško merljive u evrima a ponekad nisu ni za džoranje za najnoviju siver metalik mečku (onaku ko što 'nomad dotera Mile iz Austrije)
Deda - Deder da prežemo ajgire u kola
Ja - Gde idemo deda?
Deda - Ne idemo nigde, nego došlo vreme da se prežu. Malo po selu da ih šepurimo.
Ja ću da sedim u kafani a ti dedino, poteraj džadom da vrca kopito!
Tek tada shvatih, ajgiri i ja, dedin ponos. Pa još kad to vide komšije...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.