
Sigurno ste nekada bili u situaciji da neko ko je debelo zapao u neka govna,
traži od vas pomoć i obećava da će to biti poslednji put u životu.
Ako pokušate da ga posavetujete, da je trebalo da misli ranije na probleme,
da izbegne da uopšte dođe u tu situaciju, da se ponaša malo odgovornije,
možete vrlo lako da dobijete prekor tipa:
"Ako hoćeš pomozi mi, a nemoj da mi držiš pridike", ili nešto slično.
Moli i preklinje za pomoć, a ljuti se ako ga posavetuješ.
- Znaš, trebalo bi mi jedno 600 evrića na zajam. Vraćam po 50 evra mesečno.
- Za šta bre brate 600?
- Znaš, mojoj ženi letos umrla baba, a njena familija dala pare za spomenik...
- A ti si potrošio?
- Jebi ga brate, morao sam. Imao sam neke dugiće. A i život košta...
- Pa dobro bre, kako si mogao da potrošiš pare za spomenik. I to tuđe pare!
- Pa šta da ti kažem? Morao sam. Da nisam morao ja ne bih.
- Ali trebalo je da misliš na vreme o tome. Od čega si mislio da platiš spomenik?
- Ako hoćeš pomozi mi, a nemoj da mi držiš pridike.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.