
Jedno od osnovnih pravila, koje se na kraju svodi na to da ako ti je u nekom društvu sve idealno, verovatno ti nisi baš za to društvo. U onom trenutku kada misliš da si najzad našao sebi ravnu sredinu, koja te potpuno zadovoljava intelektualno, emotivno i fizički, činjenica je da si našao društvo za koje si selja, jer ravno u ovom slučaju ne postoji.
Svaki put kad se vratim ja se smorim. Pogledaj ovo kako izgleda, štroka na sve strane, ljudi sve nešto nadrndani. A i glupi pomalo. Mada, kako i nećeš, kad u ovoj žabokrečini ceo život provedeš, ipak nije kao u Frankfurt.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Već sam naslov je Say no more.
Ne, nije kao Frankfurt.
Celte jel istina da si ti ovde našao sebi ravnu sredinu, koja te potpuno zadovoljava intelektualno, emotivno i fizički?!