
Kratko rečeno, ismevanje samog sebe. Dešava se u 2 slučaja. Prvi, kada nas neko isproziva, pa moramo usiljeno da dopunimo dotičnu personu, iako nam nije baš najprijatnije. Ovo je spontan proces, čiji je cilj pokazivanje drugima da nismo ljutice. Takođe, ovo možemo uraditi i samoinicijativno, da bismo dokazali isto to, samo sada ispadamo veći šmekeri. Međutim, trebalo bi biti na oprezu da se ne izletimo i ne kažemo nešto preterano retardirano, što niko ne zna, a što bi nam okončalo karijeru cenjene osobe u društvu zanavek.
Lik1: Brate, sećaš se one Ljubomirke, na koju si bio naložen 5 godina i hteo je ženiti, a kad si je konačno startov'o ona ti rekla da je lezbijka, pa se 2 dana posle smuvala sa tvojim najboljim ortakom?(hahahah)
Lik2: Da, da, brate, taj fazon... A sećaš se ono kad sam se iskenjao i iz radoznalosti probao svoje govno?
Lik3: O.O ŠKK?!!?!?!?!?!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
odlicna
stvarno odlična +++