Običaj, koji postoji u pojedinim delovima Srbije. Događaj sličan slavi, ali od prisutnih se očekuje da sve vreme jedu, piju, i što je najvažnije – ćute. Onaj koji prvi progovori, je automatski inaugurisan u domaćina naredne baksuz slave.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Da nisu neki srbijanski Amiši u pitanju? :))
+
Gogo, ne zameri, ali ja pridev srbijanski smatram uvredljivim.
A mislim da nisu u pitanju nikakvi srpski Amiši, nego klasični predstavnici svog naroda - baksuzi ;-))))
Prvi put čujem +