
Kad na krekerima,jedinoj stvari u vitrini sa grickalicama za koju mislis da je posna,u spisku sastojaka na poslednjem mestu procitas:Mleko u prahu.
Ma,ionako mi se jela jabuka...
Persona koja sve svoje glupe postupke, izazvane različitim stepenom neznanja, nespretnosti, takoreći - gluposti, opravdava jednom jedinom rečenicom: "Eto, pa ja sam baksuz!" Smatrajući da upravo ta "činjenica" predstavlja uzrok za sve negativne posledice koje joj se dešavaju u običnom životu.
lik 1: Dobio si keca.
lik 2: Znao sam... Pa ja sam baksuz!
ILI...
lik 1: Jelena se smuvala sa Dušanom.
lik 2: Ehh, baš sam baksuz...
Dodjes kuci u pola 5 i bas tad tvoji imaju potrebe za vodom,odlaskom na malu nuzdu (ne daj boze veliku),a sve to propraceno uz komentar da si dos'o s' petlovima!
Onda dodjes sledeci put u 2,da pokazes kako si fin,a njih ne mozes da probudis ni sa revolverom!
what the fuck?!
Iz nekog, meni nepoznatog, razloga, u kaficu uvek puste najbolju pesmu upravo u trenutku kada odlazis.
Sat i po smaraju sa nekim instrumentalima, izlazim i u tom trenutku krece "Scar tissue"..
To je veoma odgovorna osoba, šta god da se desi - upravo ta osoba je odgovrna.
Kada na Vukajliji danima ne dobijes ni jedan jedini -, ali onda se jednog dana pojavi Baksuz pa ti rokne -, cisto da te "overi"!
Svako kome se desi sledeca stvar.
Posle napornog dana dolazis kuci, mali odmor a zatim tusiranje. Ocekujes opustanje i relaksaciju, ulazis u kupatilo, podesavas vodu koja odgovara samo tebi i nikom drugom, osecas se srecno, skidas se, ulazis u tus kabinu/kadu a onda pocinje... Utrljavas sampon u svoju kosu, uzivas, masiras teme glave, lepo ti je, ali onda otvaras oci. Nastaju problemi. Shvatas da se pena od sampona sliva u tvoje oci, one peku jacinom koju nikad nisi osetio i onda pravis jos vecu glupost i refleksno rukama pocinjes da trljas oci, ali time jedino pomazes peni da udje u oci, bol postaje nesnosan i ti pocines da se treses. Zbog trenutnog slepila kolenom udaras u slavinu i okreces vodu na "extra hot", jos uvek ne vidis ali osecas da se peces. Bol u ocima i na kozi je presao sve granice ljudskog bola i ti iskaces iz kade/tus kabine, ali tu nije kraj... Skaces na mokre plocice i okliznes se. Proizvodis zvuke tipa AGRAAAAAHHHAAAAAA i ostajes da lezis. Slusas vodu kako tece i osecas bol, ali neces da ustanes jer ce se jos neko sranje desiti.
Iskustvo...
Nešto na šta ne možemo da utičemo. Baksuz se dešava svima baš u onom trenutku kada ne bi trebalo da se desi. Prema tome, baksuz je naš verni životni saputnik, neka vrsta kočnice koja nam ukazuje na to da ne možemo uvek da ovladamo datom situacijom. Taman pomisliš da ćeš rešiti neki problem (nije bitno koje prirode), a kad ono šta mislite, baksuz.
Najžešća stvar:
Sere vam se, poješćete nekog, već na predavanju vam se krčka u stomaku i taman nekako izdržite do kuće a kad ono zauzet WC...
Baksuz je osoba bez imalo srece, tacnije osoba koja ima najmanje srece od svih osoba koje je okruzuju.....odlikuje se namrstenom facom (verovatno zbog neke nesrece koju je izazvao ili koja mu se desila) sporim hodom i zeljom za samoubistvo.
Baksuz si kad te profesorica otvori kad jos 28 ljudi nema ocenu.... ili pobegnes sa casa kad ono uce novo...
Дан испита. Спремио си 1568 страна од 1570, ма мрзело те да научиш две стране, па то ти је. Ал ко га јебе, ионако је вероватноћа да те пита баш то, ту јебену миграцију из Келна у Дизелдорф, мања него да видиш краљевску кобру у Малом Мокром лугу. Облачиш дукс који само на испит носиш, али курац. Уфлекан од вина који си циркао са ортацима пре три дана. Нервираш се јер немаш ништа чисто да обучеш, тек сутра носиш ствари на прање. Јеби га, тежак студентски живот. Облачиш неку смрдљиву тренерку из које се осећа мирис прегореле бораније и смрдљивог пасуља из мензе. Излазиш из стана, крећеш ка факсу. Дан прелеп, чује се цвркут птица, док тихи ветар нежно милује твоју косу. Већ после 100 метара чујеш глас колеге, како те зове, окрећеш се и баш у том тренутку налетиш на огромно, љигаво, бледуњаво говно. Као да је слон пре тебе прошао ту. Само се чује оно шкљц. Почињеш да шизиш у себи, размишљаш да ли да отераш колегу у курац или да му споменеш све живо и мртво, али се ипак контролишеш. Контрола је битна пре испита, требаш да будеш опуштен. Немаш намеру да се враћаш кући да замениш патике, ко га јебе, мирис бораније и пасуља је ипак прејак, тако да ће лако на неутралише смрад говнета. Улазиш у амфитеатар. Последњи си на списку, пре тебе 48 студента. Шизиш у себи, али се ипак правиш као да је све супер, смејеш се кисело. После 9 сати чекања, професор те прозива. Излазиш онако поносно, амфитеатар празан, мислиш у себи '' ма сад ћу да га развалим ''. Седиш на столицу, професор изнемогао скроз, очи избуљио као сова, осећаш му воњ из уста из којих се она одвратна бела пљувачка развлачи. Професор : Ајде колега, реците ви мени нешто о миграцији народа из Келна у Дизелдорф ? Тајац. Гледаш у човека и не верујеш. Буљиш у њега двадесетак секунди, узимаш индекс и излазиш напоље без једне проговорене речи. Излазиш напоље, сав сјебан, кад се одједном прелеп сунчан дан претвори у незапамћено невреме. Киша пљушти као из кабла, а тебе боли курац за све. Ставио си руке у џеп и кренуо кући. Само се чују наизменични кораци као да говоре КЕЛН...ДИЗЕЛДОРФ...КЕЛН...ДИЗЕЛДОРФ...
Kad posle napornog dana konacno nadjes vremena da se odmoris,sednes,opustis se uz muziku/film,da bi odjednom zagrmelo i keva u roku od 10 sekundi upala u sobu sa recenicom:"Gasi to,jel vidi da grmi?!"...
losa sreca, maler.
moze biti i osoba koja je neopevani skot, samo je baksuz ublazeni izraz za nju
Кад чујеш да у дискотеци сипају дрогу у пиће, ти дођеш, и схватиш да је промоција завршена..
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.