Prijava
  1.    

    Bdenje kraj odra

    Čuvanje mrtvaca od časa kada ispusti svoju plemenitu dušu do sahrane. Nekad potraje dva dana i dve noći. Scena koja će vas pratiti do kraja života: mrtvac u otvorenom sanduku sa svećom iznad glave, ljudi koji ga čuvaju i ljudi koji odaju poslednju poštu.

    Zašto me čuvaju, kao da ja sada imam kud? Nema bre. Gotovo. Ćao - nema više. Finito infinito!
    Dakle: jebeno brijanje svakog drugog dana, frizeri, lekari, poslodavci, pumpadžije, penzioni fonde, banko, pošto, opštino, socijalno, parking servise, komunalno, vodovode, elektroprivredo, obrazovna ustanovo, šverceri, zelenaši, nakupci, sušna njivo, poplavljena bašto, sitna stoko, motokultivatore sa prikolicom, kosilico na struju, kršu moj od auta, ženina familijo, komšinka Daro alapačo svetska, trihinelo, trigliceridi, spremanje slave, kupovino poklona, letovanje, zimovanje, prvomajski uranku, televizijski programe, dnevna novino, kutijo cigareta, flašo piva, Milanka kurvo, plavi budilniče, tesna cipelo, pocepana čarapo, drva za zimu, vekno leba, litre mleka, stranko sve i jedna, ostavinska raspravo, međaška parnice, narkobosovi, sitni dileri, oteti avioni, bermudski trougle, teorijo zavere, sportska manifestacijo, sedmico na lotou, rođaci iz inostranstva, pozorišna predstavo, kafano majko, brašno od heljde, improvizovana teretano, kiseli kupuse, lonče za kafu, kanto za đubre, zapušena cevi, zagađena reko, gradski autobuse, brufene moćni, crepe na šupi, poljski klozetu, zimska gumo, sečenje noktiju, kupovino garderobe, filmska dramo, muzička rapsodijo, standardu književnosti, uvećana prostato, zavidni polusvete, godišnjico mature, prijatelji iz koristi, iskonski neprijatelji, brakolomci, provodadžije, vezo u vojnom odseku, zete propali, svastiko oćna, nacionalne manjine, finansijska krizo, dnevniče prvi, drugi, treći, partijo šaha, poslednji pare na tiketu, razmaženi naslednici, sebični preci, današnji dane, sutrašnji dane, svaki novi dane... JE-BI-TE-SE! Neka je vama Vječanaja pamjat, ja sam konačno slobodan!

    Bdijte, sužnji ovozemaljski, robovi surove svakodnevnice, bdijte dok vam oči ne iskape jer ova sloboda pripada nama večnima, koji odosmo putem bez povratka, u tminu, vlažnu ilovaču i teskobu hrastovog sanduka, dok nam komadi mesa polako trunu, a venčani prsten visi o kostima prstiju. Ali ta slika neka ne remeti vaše bdenije, jer ovo malo duše i ovo malo misli što stekoh za života zemaljskoga, ponesoh sobom, tamo gde smrt nije ništa, van vremena i prostora, materijalnog i svesnog, u svileni mrak neobavezne beskonačnosti.
    Radujte se zbog mene.
    Ovo ne sme biti kraj.