
Nešto kao trening kamp za sportiste, mesto gde srećete prave profesionalce ili možda čak i lične heroje, u nadi da ćete unaprediti sebe i svoju veštinu. Prirodno, razlika je u tome što se ovde okupljaju muzičari, a to nosi sa sobom izvesne začkoljice.
"Pih, smešno. Ne mogu oni biti oni, koliko mi možemo biti više oni od njih samih", nekoliko se puta začulo sinoć u publici na nastupu Whitesnake, medju članovima domaćih tribute bandova...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pf, Whitesnake, njih slušaju prvoklasni džiberi danas.