
Једна од игара у преферансу. Игра се без адута, а циљ је да се не однесе ни једна рука. Доста тешка за извођење, али правим мајсторима не представља проблем.
- Јоле, `ајмо мало у клабинг, можда налети нека...
- Јок брате, немам добру шуљу, немам кола, ћале укинуо џепарац...
- Боли те, играш без адута...
- Играм ја тако стално, сваки пут прођем бетл...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ne igram preferans, al znam terminologiju.+++
kontra!
Rekontra!
nećeš jebati
Znam jako malo ljudi koji znaju digraju ovu plemenitu igru. Valjda sam još premlad :)
+
ja ih nekako sa godinama znam sve manje i manje.
mislim da sam poslednji put igrao pre 7-8 godina.
Ima ih koji bez aduta odnesu dovoljan (za grupnjak) broj štihova. Ili blefiraju, ili imaju skrivene adute. E, to je sans, sinak!
jebešga Otkačeni, čovek igra betl, a ne sans, ne treba mu ni jedan štih :)
Slažem se, Bruce, pitanje je afiniteta. Meni je draže kad se ne vratim praznih šaka.
Retko ko ume da veže primer na ovaj način sa definicijom +
Ne igram preferans, ali idem često do KLABINGA pa znam terminologiju.
+++
Ma šta fali, neki ćete izginete, neki će se vrnemo .)