Nas narod je naravno naviknut da jede hleb. I to u ogromnim kolicinama. Ali ipak postoje slucajevi kad i nije potreban. Npr kad je covek toliko gladan da bi pojeo sve sto mu se ponudi i bez hleba jer je bas mnogo gladan.
Izraz se inace, koristi pri obavljanju nekog veoma lakog zadatka ili posla, naravno da bi pokazao koliko je to sto sledi lako.
Ti umes da igras?Pa ima te pojedem bez leba.
100 kila, sta je to za mene, ja to bez leba jedem.
Moze, moze, daj taj suncokret, ima bez leba da ga jedem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.