Prijava
  1.    

    Bezvezni ratovi

    Nekada davno, u dalekoj galaksiji...

    Epizoda "Vidovdan"

    Osveta Srba

    Godina je 9389. a neredi i dalje potresaju planetu Zemlju. Pored svih ekspanzija na okolne planete Ujedinjene nacije i Zemaljska unija i dalje nisu rešila pitanje Kosova.

    Nadajući se da će se spor rešiti nakon smrti poslednjeg živog pripadnika nebeskog naroda, Velika zemaljska skupština odugovlači sa donošenjem konačne odluke.

    Uprkos svim naporima da se ovaj nekada veliki narod satre jedan od poslednjih živih Srba u tajnosti radi na rekonstrukciji nekada velikog carstva...

    Kosovo. Sveta zemlja jednog nekada velikog naroda danas je skoro potpuno napuštena. Srbi su se godinama iseljavali pod naletima Šiptara, a ovi su, zbog prenaseljenosti, počeli da ga napuštaju još u dvadeset i prvom veku da bi danas na njemu ostalo da živi tek nekolicina njih. I pored egzodusa Kosovo je i dalje bilo strateški značajno nekim državama pa su se svim silama trudili da zadrže kontrolu nad njim. Danas, posle toliko godina, oko Kosova se vodi spor između malobrojnih pripadnika srpskog naroda i Ilirske konfederacije, državne zajednice Hrvatske, Bosne i Albanije.

    Dvojica arheologa su poslata od strane konfederacije da utvrde šta se tačno dešavalo na Kosovu pre osam milenijuma. Da li je su Srbi uopšte učestvovali u famoznom boju? Ko je pobednik? Njihova imena su Alija i Hrvoje i do polaska na ovaj put su bili sigurni samo u jedno. Srbi su krivi.

    - Za kaj su nas poslali u ovu pustaru? Nisu mogli da nas pošalju u neku historijski bogatu zemlju kao što je Perzija ili Njemačka...
    - Aj ne seri, bolan. Pa ovdje su Turci porazili srbijanske kaurine.
    - Oh kako ste vi bosančerosi opsednuti Turcima. Mislim stvarno, Alija...
    :Koraci:
    - Pomaže bog, junaci!
    - ŠTA ZBORIŠ, KAURINE?
    - Koji ti je pimpek, Alija? Zar ne vidiš da se čovjek šali... Zdravo, starče. Mislili smo da je ovaj regij napušten.
    - Nije. Alija, zar ne? Nadam se da te nisam uvredio ovim pozdravom. Nekada je bio uobičajen među domorocima, pa sam hteo da oživim te običaje. Oprosti.
    - Ništa, bolan... Nisi me uvrijedio no sam se malo iznenadio. U mojoj se zemlji to nije čulo još od kad mi je đed prešao u islam.
    - A ti prijatelju... Kako se ti zoveš?
    - Hrvoje.
    - Milo mi je. Mogu li da budem vaš vodič?
    - Ne hvala...
    - Da li ste sigurni? Kako ćete završiti vaš zadatak bez vodiča?
    - Naš zadatak?
    - Kako znate za to?
    - Sve ja znam. Molim Vas budite moji gosti.

    Malo kasnije u vodičevom skrovištu

    - Izvolite. Osećajte se kao kod svoje kuće.
    - Hvala... Nego niste nam rekli kako znate za našu misiju? I ko ste uopće vi?
    - To nije važno. :Klik:
    - Šta znači ovo? Za kaj nas držite zaključane?
    - Sada ćete saznati istinu. :Drka neke dugmiće da bi pustio neki snimak:
    - Na kvaju sam lepo vekao da vi svi pripadnici Haškog tvibunala možete samo da mi popušite kuvac...
    - Neeeeeeee...

    Posle tri dana

    - :Klik: Ko ste vi?
    - Srbi, gospodaru!
    - I kome služite?
    - Vama i Srbiji, gospodaru!
    - Odlično... A ti Alija? Zašto ćutiš?
    - Ja nisam više Alija nego Ilija, i više nisam musliman nego hrišćanin, i više ne idem u džamiju nego u crkvu...
    - Ne seri, bre... Ti si od sad Četnik Arkan, a ti Četnik Šešelj. Nakon što prođete ceremoniju uz rakiju i mast i konačno postanete pravi Srbi otići ćete u svet širiti srpstvo. Još jednom će Srbi vladati Kosovom i imaćemo mir...

    Takmičenje "Bolje rob nego..."