
Osoba koja se pojavljuje u trenutku kada se konačno nekako namestite u drveno sedište bioskopske sale, tačno minut pre početka filma, i seda pored vas. Ovakva osoba obavezno u ruci drži kesu sa kokicama i poseduje nevidjeni talenat da prilikom najbitnijih momenata i najzanimljivijih replika u filmu u svoju usnu šupljinu nabija ogromne količine ovog kukuruznog produkta i žvaće ih tako silovito da osim tog procesa niste u stanju da čujete bilo šta drugo. Trpite, naprežete se da nekako ispratite film, živite u nadi da će već jednom pojesti sve iz te kese. Kada ste već na granici nervog sloma, dolazi i taj trenutak, preživar je završio sa obrokom. Opustate se, spuštate se u stolici, namestate se udobnije, pomislite kako i nije bilo tako strašno, bitno je da sad možete da uživate u filmu, idila...
Onda začujete zvuk srkanja soka...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
a semenke?:)
Dvoumio sam se da li me vise iritira krckanje i pljuvanje semenki ili besomucno zvakanje kokica, kao sto vidis, kokice su odnele pobedu.
Volim optimisticne defke++
волим биоскопске кокице +