
Gubiti se. Tu ste, a opet niste. Fizički prisutni, a misli ko zna gde su. Ovo stanje karakteriše pogled koji se gubi negde u daljini i oči gotovo beživotne, nekako zamagljene i daleke, kao da je sav život iščileo iz njih.
-Je li bre, šta se to dešava s' Mikijem. Eno ga opet u ćošku vrši fotosintezu.
-Ništa novo, opet bludi. Stuko dva džoksa, pa sad ne zna na kojoj je planeti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.