Gubiti se. Tu ste, a opet niste. Fizički prisutni, a misli ko zna gde su. Ovo stanje karakteriše pogled koji se gubi negde u daljini i oči gotovo beživotne, nekako zamagljene i daleke, kao da je sav život iščileo iz njih.
-Je li bre, šta se to dešava s' Mikijem. Eno ga opet u ćošku vrši fotosintezu.
-Ništa novo, opet bludi. Stuko dva džoksa, pa sad ne zna na kojoj je planeti.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.