
Gubiti se. Tu ste, a opet niste. Fizički prisutni, a misli ko zna gde su. Ovo stanje karakteriše pogled koji se gubi negde u daljini i oči gotovo beživotne, nekako zamagljene i daleke, kao da je sav život iščileo iz njih.
-Je li bre, šta se to dešava s' Mikijem. Eno ga opet u ćošku vrši fotosintezu.
-Ništa novo, opet bludi. Stuko dva džoksa, pa sad ne zna na kojoj je planeti.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.