ili Boemska Rapsodija. - Jedna od najpoznatijih pjesama grupe Queen iz davne 1975. godine.
Po nekima najbolja kompozicija svih vremena tzv. zabavne muzike (tu spada rok, pop i većina drugih pravaca osim narodnjaka i klasike), po drugima pretenciozan bućkuriš, po trećima samo još jedna u nizu majstorija Fredija Merkjurija i kompanije. Kakav god vaš stav o ovoj pjesmi bio, jedno morate priznati, u domenu zabavne muzike niko nikad nije ništa slično napravio. Pjesma počinje kao lagana balada koja prelazi u gitarsku solažu zatim dolazi dio u kome se simulira operski ugođaj - taj dio je definitivno najdramatičniji i pri samoj kulminaciji operskog dijela počinje žestoki hard rok koji na kraju pjesme ponovo prelazi u baladu sličnu onoj s početka pjesme. Ti prelazi su tako maestralno urađeni da uopšte ne djeluju nabacano, već naprotiv, savršeno se nadovezuju jedan na drugi. Ova pjesma je bila u svoje vrijeme i kompozicija u čiju je produkciju uloženo najviše novca i vremena.
O zančenju pjesme prosudite sami na osnovu teksta. Iako vjerujem da je ova pjesma poznata skoro svima, preporučujem svim Vukajlijašima koji nisu čuli za ovu pjesmu (po mojoj procjeni ima ih manje od 10%) da je OBAVEZNO, ali OBAVEZNO poslušaju. (Jedino tako možete imati svoj stav o njoj) - ako vam se pjesma ne sviđa, možda će vam se više svidjeti parodija koju su izveli "Vatrogasci".
A evo prevoda teksta na srpski:
Da li je ovo stvarni život ?
Da li je ovo samo fantazija ?
Uhvaćen u odronu
Nema bijega od stvarnosti.
Otvori svoje oči, pogledaj u nebo i vidi,
Ja sam samo siroti djecak, ne treba mi sažaljenje
Jer meni je kako dođe, tako ode, malo gore, malo dole
Kako god vjetar duvao nije mi važno, nije.Mama, upravo ubih covjeka.
Prislonio sam cijev na njegovo čelo, povukao obarač, sad je mrtav.
Mama, zivot tek sto je počeo
Ali sad sam otišao i upropastio sve
Mama, oooh, nisam želio da te rasplačem
Ako ne budem u ovo vrijeme ovde sutra
Idi dalje, idi dalje kao da ništa vazno nije.Prekasno je, moje vrijeme prolazi
Zmarci mi niz kičmu prolaze, tijelo me boli, ne prestaje
Zbogom, svima. Ja moram poć'
Moram ostaviti sve iza sebe i pogledati istini u oči
Mama, oooh, ne želim umrijeti
Al, ponekad želim da se nisam nikada rodio.Vidim malu siluetu nekog čovjeka
Skaramuš, skaramuš, hoćes li da igraš Fandango?
Grmi i sijeva, vrlo, vrlo plaši me to
(Galileo) Galileo. (Galileo) Galileo, Galileo Figaro.
Manjiifiko. Ja sam samo siroti dječak i ne voli me niko.
On je siroti dječak iz siromašne porodice.
Poštedi mu život od ove monstruoznosti.
Kako dodje, tako ode, hoćes li me pustiti?
Bismilah! Ne, neću te pustiti.
(Pusti ga !) Bismilah! Nećemo te pustiti.
(Pusti ga !) Bismilah! Nećemo te pustiti.
(Pusti me.) Nećemo te pustiti.
(Pusti me.) Nećemo te pustiti.(Pusti me.) Ah.
Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne.
(Oh mama mia, mama mia.) Mama mia, pusti me.
Belzebub je ostavio đavola za mene, za mene.I ti misliš da me možes kamenovat i u oko mi pljunuti.
I ti misliš da me možes voljeti i da pustiti me da umrem.
Oh, dušo, ne mozes mi to učiniti, dušo.
Samo trebam da se gubim, da se izgubim odavde.Ništa nije važno, svako vidjeti može,
Ništa nije važno,
Ništa nije važno, za mene.I onako vjetar duva.
