
Lokalne barabe,cesto samo sa osnovnom skolom,koji se okupljaju u bande.Najaci medju njima je vodja i obicno se moze prepoznati po nekom slikovitom nadimku,kao sto su Baki,Roki,Mali Knele i sl.Bojsi iz kraja postoje samo da bi blejali i u tome su majstori,a njihova funkcija u drustvu nije poznata,mada posmatranjem je uoceno da imaju slicnosti sa parazitima.Svi smo mi tezili da budemo pripadnici jedne takve grupe u kraju u kome zivimo,ali se kod vecine pismenih ta zelja izgubila vec u 10 ili 11 godini zivota,dok je nepismenoj stoki to nacin i smisao zivota i u 30-toj godini.Iskustvo koje se moze steci u jednoj takvoj grupaciji ,potpuno je neupotrebljivo u stvarnom zivotu,osim ako ne planirate da se bavite sibicarenjem,sitnim prevarama,kradjom po prodavnicama i tucom na utakmicama.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.