Prijava
  1.    

    Boluje od logoreje

    On/a priča više od Ivon Jafali, Lee Kiš, Jelene Bačić Alimpić, Sanje Marinković i Isidore Bjelice zajedno. Ovoj osobi, reči su smisao života. Kazniti je ćutanjem, bilo bi ravno smrtnoj kazni. Pretpostavlja se da priča i u snu, a prvu reč je izgovorila sa samo tri meseca života. U poređenju sa njom, serija Seranovi, poznata po brzim i opširnim dijalozima, izgleda kao nemi film. Njena bolest je neizlečiva i smrtonosna...po okolinu!

    -... Kažem ti ja tako, kad sam kupovala ove čizme, tad još bile marke...marka bila tri dinara valjda. Krenem ja do Čumićevog, od Slavije valjda trolom, ne mogu da se setim tačno, kad ono nestane struje, izađem ja pa peške duž Kralja Milana, to je tad bilo Srpskih vladara...vi'š što je glupo to što menjaju imena ulica, tako Svetogorska se drugačije zvala...a znaš u Svetogorskoj je pravno-birotehnička škola...moja sestra htela da upiše, međutim bila beda, ode u frizere, da što pre dođe do kore 'leba! Vidiš tebi lepa frizura, jel je feniraš ili peglaš? Kad smo kod peglanja, imam ja lanenu haljinu neku, ne da se gužva brzo...

    -Gospođo, ja sam se samo izvinila jer sam vas zgazila!

    -Ma ništa maco, nemoj da brineš, jake prste ja imam! Imam doduše čukalj na nozi, ali ovako sam zdrava da kucnem u drvo! Neće grom u koprive...kad smo kod koprive, moja baba pila svaki dan čaj, doživela devedesetpet godina, ni jednu bolest nije imala. Pa ni ja, tako, da ne ureknem ne bolujem ni od čega!

    -Osim od logoreje...(sebi u bradu)

    -Šta kažeš mače...gonoreja?! Jedan moj komšija imao to, a komšiluk mi je, samo neki baksuzi...