Prijava
   

Božidar Iskreno

Potomak Njegoša po ženskoj liniji. U njegovim venama teče čestita, plava krv iz plemena Najboljeg. Njegovi preci usmrtili su Smajil agu Čengića. Čovstvo mu je glavni motiv. Pojavljuje se iznenada kao i svi ostali likovi iz bajki i koristi se da bi označio antitip srpskocrnogorskoj verziji izvesnog Barona.

- Trebali bi na leto u Crnu Goru, da vide deca gde su im koreni i da obiđemo rodbinu.
- Brate, ja bih ti savetovao da rodbinu izostavis. Znaš, kad su mi zimus bili, i počeli da baronišu, tačno me sramota bilo od žene.
- Savo?
- Aham. Maaa, znaš kako u svakoj mu priči majka ima ulogu glavnu?
- Daa?
- Pa, u ovoj je razbila ćup sa 450 hiljada, što su skupili u njemu prazneći džepove.
- Dinara?
- Kakvih crnih dinara! Tamo ti je samo evro.
- Dobro da Lazo nije bio. Za njega je Savo Božidar Iskreno!
- Svejedno me je ubio blam! Posebno kad me je pitala odakle je on, a ja rekao Podgorica, glavni grad. A ona me naivno pitala da li tamo stvarno ima gradova ili oni žive po vrletima i gorskim vencima.

Komentari

Iskreno, najveći deo majčine familije odgovara primeru iz definicije +

Božidare, kad udjem u hastling, i zablejim u pabu Vukajlija, gde debeli brka s loga nateže penušavu pivčugu od kuvanog Remea sa sve brkovima i kosom, verovatno ću biti dobar s Psetom, jer je inventivan za hastling dosta, imaće neke informacije o tebi i kosmopoliti, računaj da si najebo

Gle Partizanka napisala hahah a jebiga nisam ni gledo

Jel ti krivo što te pravi momci zaobilaze, Partizanko, ako se neki i prevari neće da potraje

Mada otkupila si se s onom "kad imaš sokola, pusti ga da leti." Drago mi je što razumeš, i što još ima mladih i dobrodušnih žena

Ееееее! Аааааа! Оооооо! Богуми сам се задивио, ђевојко, колико нијеси у стању да продријеш у есенцију те, те, те суптилности, те... изнијансираности духовне нас који смо крем васколиког Српства. Не разумијеш ти, јадна, какве су то душевне патње кад је чоеку новчаник ође, ама му је срце тамо, ђе му се стари копају од прије Тураках (Бог и душа, ја ћу се, као угледни житељ ове метрополе, копат ође у Алеју заслужних грађана - за Алеју великана стрико није мога да ми обезбиједи). Уз узвишени ризик да ме Мило виђи е се ође декларишем ка Србин и пишем ћирилицом, тебе шјетујем ка сестру да се о дотичној материји информишеш из психоаналитичког бестшјелера Скота Пека (Дапчевића): "Пут којим сере ђе иде" (оно кучко о чојству и јунаштву је исто лијепо, ама некако... није за ово вријеме, ако ме разумијеш).

Ало дете, где си ти?